Jeste li znali da prisustvo roditelja uz djecu
za vrijeme njihovog bolničkog liječenja, u Bosni i Hercegovini nije pravilo,
već nažalost nerijetko nailazimo na ograničenja bilo u vidu osobe koja može
biti pratnja (majka, otac…) ili u vidu uzrasta djeteta koje ima pravo na
pratnju (do 6 ili 8 godina), iako je evidentno da se radi o prijekoj potrebi sa
svu djecu. Kako dijete od 8, 9 ili 10 godina prilikom boravka u bolnici može biti
samo? Da, i to je naša stvarnost.
Dokazano je
da roditeljsko prisustvo uz dijete tokom boravka u bolnici smanjuje trajanje
hospitalizacije i skraćuje vrijeme oporavka, kao i da odvajanje djeteta od
roditelja prilikom hospitalizacije može da izazove akutnu reakciju na stres ili
čak posttraumatski poremećaj. Hospitalizacija i izlaganje raznim medicinskim
intervencijama (vađenje krvi, prikupljanje urina i stolice, pregledi,
operativni zahvati) kod djeteta mogu dovesti do traume, koja ih nekada prati tokom
čitavog njihovog života.
Upravo zato danas je u Sarajevu
udruženje Baby Steps organiziralo okrugli sto na temu „Djetetu je mjesto uz
roditelja – naročito u bolnici” a čiju je implementaciju podržalo Ministarstva
zdravsta Kantona Sarajevo.
Na okruglom
stolu, učestvovavali su ljekari,
neonatolozi i pedijatri, kako domaći tako i internacionalni koji su prenijeli svoje dobre prakse, te psiholozi i pravnici, zatim
predstvanici ministarstava zdravstva i
AKAZ-a (Agencija za kvalitet i akreditaciju u
zdravstvu FBIH), na temu važnosti prisustva roditelja uz djecu za vrijeme
bolničkog liječenja.
Mirela Hadžić, koja godinama radi psihološko
savjetovanje i psihoterapije sa djecom objasnila je zašto je ovo tako važna
tema za psihološko zdravlje djetata:
„Dijete kao bazu sigurnosti uvijek uzima svoje
roditelje, ukoliko dijete nema tu sigurnost prilikom liječenja to može izazvati
velike probleme. Samo prisustvo roditelja sva briga za dijete, zatim njega bila
bi puno lakša. Sva djeca koja takvu vrstu brige nisu imala prilikom
hospitalizacije sa sobom nose određene anksiozne poremećaje, naročito mlađa
djeca vuku traume od trenutaka kada su u bolnici boravili sami, i taj strah
koji su osjećali vuku dugo godina kasnije.
Očekujemo
da će okrugli sto i zaključci koji su donesni biti jasna smjernica ka nadležnim institucijama i da će što prije početi
proces ostvarivanja ovog prava djece pacijenata i roditelja.
„Naša je obaveza da omogućimo da nijedno dijete
ne bude samo u bolnici niti jedan sat više“.
Kako bi se
postigao željeni rezultat, od ključne važnosti je okupljanje i dijalog svih
interesnih grupa, da se djeci svih uzrasta u svim zdravstvenim institucijama u
BiH omogući pratnja koja nije uslovljena i koja će biti u najboljem interesu
djeteta.