Slučaj novinara režimskog RTRS-a, koji je juče (8. juna 2026. godine) po naredbi Tužilaštva BiH saslušan u prostorijama SIPA-e u Banjaluci zbog djela koje je kao krivično djelo (zabrane negiranja genocida) nametnuo visoki predstavnik Valentin Incko 2021. godine, jedan je u moru dokaza o tome koliko je prevarna politika vladajućeg režima u Republici Srpskoj i koliko je sve u Srpskoj podređeno i potčinjeno interesima Milorada Dodika i njegovih poslušnika.
Reče juče Dodik da je saslušanje tog novinara:
“nastavak političke inkvizicije protiv slobode govora, slobode mišljenja, slobode medija i prava novinara da rade svoj posao”.
U istoj izjavi Dodik je tom novinaru rekao da ne brine te je:
“poručio da Srbi na nametanja i pritiske nikada neće poviti glavu”.
Međutim, kada se razgrne omotač ovakvog Dodikovog populizma, Dodikovo stvarno ponašanje nam otkriva njegovu veliku prevaru.
Nju ne mali dio Srba nažalost nije kadar da shvati, a ništa manji dio Srba to neće da prihvati jer je u svom sluganstvu Dodiku otišao predaleko na putu sa kojeg nema povratka.
To su ona mentalna stanja u koja individualni i kolektivni duh dođu poslije silnih i ponovljenih grijehova, nakon kojih duh zna da je zgriješio i on to priznaje sebi (to je svojevrsna autointeriorizacija sopstvenog grijeha), ali duh to ne ospoljava, ne priznaje spoljnjem svijetu, nego spolja i dalje nastavlja da ponavlja svoje grijehe.
Ta spirala zla i sopstvene propasti takvih pojedinaca i društva se okončava tek njihovim biološkim nestankom i pod uslovom da nove generacije, potomci tih grešnika, ne postanu isti kao njihovi preci.
Takvoj našoj spirali zla, vođenoj sopstvenim individualnim interesima, nije teško da proguta i prihvati ne samo još jednu u nizu Dodikovih obmana i ispraznih tvrdnji poput prethodno rečene, već i da zažmiri na zloupotrebu vlasti zarad Dodikovih interesa, o čemu govore naredni redovi.
Sredinom decembra prošle godine dodikovizovani SNSD poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnijeli su Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti Šmitovog zakona i Šmitovog krivičnog djela neizvršenja odluka visokog predstavnika.
Dodikovizovani Srđan Mazalica je tom prilikom kao šef kluba Dodikovih SNSD poslanika u Narodnoj skupštini izjavio:
“Ovom apelacijom pokušaćemo da dovedemo Ustavni sud BiH u situaciju da iz ovog zakona (Krivičnog zakona BiH) izbaci odredbe koje se odnose na to da neizvršenje odluka visokog predstavnika ne može biti pravna norma u BiH”.
Međutim, ne reče Mazalica zašto iz istih razloga Dodik i njegovi poslanici nisu tom prilikom podnijeli zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti i Inckovog zakona o zabrani negiranja genocida, jer sve što Mazalica navodi za Šmitov zakon jednako važi i za Inckov zakon.
Drugim riječima, zapitajmo se zašto SNSD i njegovi poslanici u Narodnoj skupštini nikada nisu podnijeli Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti i Inckovog zakona o zabrani negiranja genocida, a ne samo zahtjev za ocjenu ustavnosti Šmitovog zakona i krivičnog djela neizvršenja odluka visokog predstavnika?
Na ovo pitanje istinit odgovor je da to ne treba Dodiku, jer njemu treba samo zahtjev za ocjenu ustavnosti Šmitovog zakona o neizvršenju odluka visokog predstavnika, pošto i na taj način želi da za sebe ishodi odluku koja bi, makar i ponavljanjem krivičnog postupka, dovela do njegovog oslobođenja od optužbe za neizvršenje odluka visokog predstavnika.
Stoga i ukoliko Ustavni sud BiH taj Šmitov zakon proglasi neustavnim to će biti samo odluka u korist Dodika i samo njegova pobjeda, a ne pobjeda svih nas, uključujući i onog novinara režimskog RTRS-a s početka ovog teksta.
Jer on će, kao i brojni drugi, zbog ovakve prevarne politike Dodikovog režima i dalje ostati u kandžama Inckovog zakona o zabrani negiranja genocida.