Dvije godine nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Donju Jablanicu, Himzo Begović i dalje se suočava s traumama najteže noći u svom životu. U bujici koja je nosila sve pred sobom izgubio je amidžinicu Rahimu, dok je sa porodicom iz kuće bježao kroz prozor kako bi spasio život.
„Ja sam Himzo Begović, rođen u Donjoj Jablanici. Trećeg na četvrti oktobar 2024. godine ovdje sam s familijom proveo onu najgoru noć u životu, od koje mi je i dalje ostala trauma u glavi, isto kao da nosim šljem na glavi“, započinje svoju potresnu ispovijest Begović.
Prisjećajući se kobne noći, kaže da prizori kojima je svjedočio ni danas ne blijede.
„Pobjegli smo kroz prozor, vrata su bila zatrpana“
Begović navodi da su se nalazili na spratu kuće kada je počela najgora bujica. Vrata su bila zatrpana, pa su spas potražili kroz prozor.
„Bili smo na spratu kada je krenulo ono najgore, zatrpalo je vrata. Pobjegli smo kroz prozor. Tu noć, da te Bog sačuva, nismo smjeli bježati nikud“, prisjetio se Begović za „Dnevni avaz“.
Kaže da je prizor bio strašniji od svega što je ranije vidio.
„Situacija je bila gora nego rat i sve u svijetu što sam vidio. Samo gledaš, sve nestaje. Ovdje je nestala štala, objekti, samo vidiš voda nosi“, ispričao je.
U bujici izgubio amidžinicu Rahimu
Posebno bolan trenutak za Begovića bio je prizor njegove amidžinice Rahime, koju je pronašao ispod oraha.
„Ispod oraha vidim mrtva žena, noga joj zapela u materijalu, to je bila Rahima Begović“, rekao je.
Begović je naveo da je u kući te noći boravilo šest članova porodice. Iako su preživjeli katastrofu, posljedice te noći i dalje su prisutne, a sjećanja na izgubljenu amidžinicu i razaranja u Donjoj Jablanici ne blijede ni dvije godine kasnije.