Poštovani Gradonačelniče,
Gospodine Stanivukoviću,
Nakon sastanka koji ste 19.04.2021. godine održali sa građanima povodom rješavanja problema gradnje na lokaciji nekadašnjeg kina „Kozara“ želio bih, kao građanin iz tog naselja, dobronamjerno da Vam ukažem na važne momente.
1. U predizobornoj kampanji ste se zavjetovali (dali „besu“) da nećete dozvoliti izgradnju privatnog stambenog objekta na lokaciji kin „Kozare“:
Ovo obećanje je i opredjelilo građane ovog naselja da dobijete glas i manadat na lokalnim izborima.
Dobronamjerna sugestija je da ostanete dosljedni datoj riječi i sačuvate politički obraz. Dakle, štetno je da popustite svojevrsnim mešetarenjima i lažnim kompromisima sa tzv. investitorima i da za to tražite alibi kroz podršku ovih istih građana koji su Vam dali mandat za nešto sasvim suprotno.
2. Vi kao Gradonačelnik morate da imate u vidu opšti javni interes. To Vam nalaže i član 27. Zakona o uređenju prostora i građenju koji insistira da se u izradi dokumenata prostornog uređenja vodi računa o javnom interesu, o opštim i posebnim ciljevima prostornog razvoja, o usaglašavanju pojedinačnih interesa sa javnim interesom itd.
Javni interes sigurno nije zarada jednog pojedinca na prodaji stambeno-poslovnih kvadrata u samom epicentru grada?! Ovo posebno što je svima znano kako su se donosili regulacioni planovi i da su se kombinacije sa „investitorima“ dogovarale prije samog usvajanja regulacionog plana. To danas znaju i ptice na grani.
3. Prihvatite rizik. Za to ste i dobili mandat. Imate u rukama zakonske poluge koje se nalaze u članu 59. stav 1. t. 3) Zakona o lokalnoj samoupravi. Inicirajte reviziju regulacionog plana, otvorite javnu debatu i raspišite međunarodni konkurs ili naručite studiju referentnih međunarodnih ustanova o idejnim rješenjima koji dolikuju jednom gradu. Svakako da kvalitetna rješenja moraju dobiti podršku i političkih neistomišljenika.
4. Da je to moguće postoji primjer prostora auto škole u neposrednoj blizini, kada se u fazi odmakle izgradnje odustalo od šoping mola i inicirala promjena regulacionog plana. Doduše i tada je to bilo u interesu pojedinaca, a ne u javnom, ali ovo dokazuje da mehanizmi za promjenu postoje.
5. Interes investitora svakako postoji, ali se on mora prilagođavati javnom. I ja imam privatnu parcelu za koju je grad predvidio javni park i tražio sam obeštećenje (pa i zamjensku parcelu) od grada vansudskim i sudskim putem, da bi me konačno Sud odbio sa obrazloženjem da je u pitanju javni interes i da ću biti obeštećen u postupku eksproprijacije kada se plan bude privodio namjeni (u nekoj neodređenoj budućnosti). I ja sada, kao građanin, trpim taj javni interes. Da ne govorimo o privatnom interesu svih ovih stanara kojima će se zbog budućeg nebodera smanjiti i ekonomska i upotrebna vrijednost stanova zbog zaklanjanja pogleda, ugrožene statike, buke, sjene, saobraćajnog kolapsa itd. (imate primjer dehumanizovanog nekadašnjeg „Picinog parka“). Dakle, zašto bi ovaj investitor bio u povlašćenijem položaju u odnosu na ostale građane? Jedino ako neko iz sistema lokalne vlasti ima u svemu tom „nejavni“ tačnije lični interes. Konačno, istinski investitor je onaj koji gradi neku fabriku koja bi sutra zaposlila i hranila stotine porodica, a ovi tzv. investitori su oni koji investiraju sami u sebe i za sebe.
6. U krajnjem, i obeštećenje investitora je prihvatljivije i časnije od pogažene riječi jer bi tako prihvatili posljedice grijehova Vaših prethodnika. I tu Vam niko neće zamjeriti. Za razliku od suprotnog jer bi se svrstali upravo među one kojima ste do juče spočitavali da daju lažna obećanja.
7. U konačnom, čemu neki budući urbanistički plan, o kojem govorite, kada sve lokacije u gradu budu zabetonirane. Vi kao Gradonačelnik morate negdje kazati stop. Lažni „kompromis“ sa jednim investitorom vodi kompromisu sa drugim i tom lancu tada nema kraja. Upravo i Vaša kampanja se vodila na motu promjena. I sada zaista imate šansu da pokrenete suštinske promjene, a ne kozmetičke. Zaista moramo se podsjetiti da su nekada carski Beč i kraljevski Beograd pretvarali Banja Luku iz kasabe u konture srednjeevropskog grada, a danas privatne firme, po narudžbi, nastoje da se vratimo u okvire prevaziđene kasabe. Iako grad Banja Luka vapi sa slobodnim zelenim javnim površinama i sadržajima kulture mi dozvoljavamo da podlegnemo uskim provincijskim svjetonazorima privatnog kapitala. Umjesto da urbanistička vizija bude svijetla, prosvjetiteljska, ona je siva, onespokojavajuća.
Zahvaljujem Vam se na izdvojenom vremenu sa nadom da ćete razmotriti ove dobronamjerne sugestije kao argumentacija u opravdanoj borbi za urbanističko spasavanje grada.
Takođe, hvala Vam za energiju koju ulažete za bolji izgled i ugled Banja Luke.
S poštovanjem pozdravi i svako dobro,
Aleksandar Čorni