“Lana Pudar nema gdje da trenira”, “Klub Lane Pudar još jednom je pozvao nadležne da hitno reaguju i osiguraju adekvatne uslove za trening”, “Lanin otac apelovao je na sve one kojima je to obaveza da naprave olimpijski bazen u Mostaru čim prije”, ovo su samo neki od naslova u kojima se govori o ulaganju u sport, plivanje, mlade talente u Bosni Hercegovini.
Pripremaju se, a ne znaju ni da li će igrati
O ulaganju u plivanje prije nekoliko godina govorila je i Amina Kajtaz, koja je prije nekoliko dana počela nastupati za susjednu Hrvatsku, jer u Mostaru nije imala ni osnovnih uslova.
“U cijeloj BiH imamo dva olimpijska bazena, a samo u Zagrebu imate pet, šest olimpijskih bazena. Tim pitanjem se trebaju baviti bh. političari, trebaju ulagati u individualne sportove, a ne samo u fudbal”, kazala je svojevremeno Kajtaz.
Agonija kroz koju su tokom avgusta prolazile košarkašice i košarkaši državnih selekcija već je ispričana, ali i nezabilježena u Evropi.
Tokom priprema za Svjetsko u ženskoj i Evropsko prvenstvo u muškoj konkurenciji, košarkašice i košarkaši nisu sa sigurnošću znali ni za šta se pripremaju. Naime, bh. košarkašicama je bio upitan odlazak na Svjetsko prvenstvo u Australiju koje se održava od 22. septembra. Razlog – nedostatak novca za finansiranje putovanja.
Ista razmišljanja su imale i muške kolege, koje početkom septembra očekuje Evropsko prvenstvo, čiji će domaćin biti Njemačka, Češka, Italija i Gruzija.
“Atmosfera u ekipi je dobra uz sav ovaj cirkus koji nas prati, nažalost. Tu smo da radimo i da vidimo šta će biti. Bez obzira koliko mi željeli da ovo sve nas ne remeti, mislim da nas remeti, jer ne znamo šta će biti sutra. Danas znamo da imamo dva treninga i to je to. Da li imamo pripremnih utakmica ili nemamo, to nije u našoj kontroli. Mislim da je sramotno da državna reprezentacija bilo kojeg sporta prolazi kroz ove turbulencije koje su državnog karaktera. Bojim se da je uvijek neki bojkot nečega, nadam se da u budućnosti nećemo imati problema što se tiče hotela, struje i tih sitnica koje bi trebale biti normalne”, kazao je prije nekoliko dana za Novu BH Jusuf Nurkić, reprezentativac BiH i košarkaš Portlanda.
Iako je prije nekoliko sedmica obećao finansijsku podršku Košarkaškom savezu BiH, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija reagovao je tek nakon što je u pomoć pritekla Vlada Kantona Sarajevo.
Krajnji rok za uplatu putovanja do Australije bio je ponedjeljak, tako da je Vlada KS-a, na inicijativu ministra kulture i sporta Samira Avdića reagovala u četvrtak, donijela odluku i novac Košarkaškom savezu uplatila u petak, tako da smo se bruke spasili u zadnji čas.
Jučer je konačno zasjedalo i Vijeće ministara BiH, naravno telefonski, i donijelo odluku o izdvajanju 200.000 KM za KSBiH, iz kojeg su kazali da će ovaj iznos biti dovoljan za finansiranje putovanja košarkaša na Evropsko prvenstvo.
Tražili pomoć od države, a nije im ni na dopis odgovoreno
Da se ovakav način djelovanja državne vlasti prema sportu pokazao neefikasnim davno je postalo jasno. Svi vide da nema ništa od povremenih uskakanja pet do 12 i reagovanja tek kad vas cijela država prozove ili kad vidite da su drugi počeli raditi vaš posao.
Državnu vlast ne zanimaju sportisti, oni koji na najbolji način predstavljaju ovu zemlju, oni koji sa ponosom govore odakle dolaze. Kako drugačije opisati odnos političara spram košarkašica koje su završile na 5. mjestu na Evropskom prvenstvu koje je održano prošle godine.
Ove godine nismo vidjeli da je bilo kojoj košarkaškoj selekciji u Evropi, muškoj ili ženskoj, upitan odlazak na Svjetsko i Evropsko prvenstvo, a pogotovo ne nekoj selekciji koja je peta u Evropi.
To najbolje pokazuje šta vlastima ove zemlje znači kada donesete peto mjesto sa Evropskog prvenstva – apsolutno ništa.
Isto kao što im ništa ne znači ni to što odbojkašice Bosne i Hercegovine spavaju po podovima, stolovima i sećijama i što putuju autobusima preko 20 sati.
Vjerovatno niko u ovoj zemlji to ne bi ni znao da jedna od odbojkašica nije na društvenoj mreži Instagram podijelila fotografiju na kojoj se vidi kako odbojkašice borave u uslovima koji nisu dostojni za profesionalne sportašice.
“U posljednjih nekoliko dana imale smo tri duga putovanja. S obzirom da naš savez nema uslova da nam obezbijedi pripreme u našoj državi, mi smo morali da se snalazimo i zakazujemo prijateljske mečeve i da nam drugi savezi obezbjeđuju pripreme, što je nama dobro došlo jer smo se mi do sada pripremale za takmičenja bez prijateljskih utakmica. Stigle smo jutros u pet sati i dočekalo nas je veliko iznenađenje, da nemamo sobe. Ne mogu da govorim čija je to greška. Meni je samo žao što smo mi zaslužile, ne duplo, već troduplo bolje uslove poslije svega što smo napravile prošle godine, kada smo osvojile Zlatnu ligu, gdje smo se kvalifikovale na Evropsko prvenstvo prvi put. Žao mi je što je naš Savez tražio pomoć od države, a na dopise nisu dobili ni odgovor, a o novcu neću ni da pričam. Žao mi je što smo se u državi doveli u situaciju da razdvajaju sport, pogotovo kada su reprezentacije u pitanju”, kazala je danas za N1 kapitenka odbojkaške reprezentacije BiH Anđelka Radišković.
Neko spava na podu, a neko skrši 9.000 KM u VIP salonu
Ona dodaje da nijednog momenta odbojkašice nisu dozvolile da im se poljulja atmosfera u ekipi.
“Čitava ekipa je razočarana odnosom prema nama. Nama novac nije bitan. Mi da igramo zbog para, mi nikad ne bi ni zaigrale za ovaj grb. Mi smo prvenstveno tu zbog nas i države. Ipak je lijepo kad se priča da smo nešto napravile, da se Bosna i Hercegovina malo makne iz tog dna. Ne moramo mi uvijek da budemo izduvni ventil svima. Neka malo drugi razmišljaju kako će da pobijede Bosnu i Hercegovinu”, istakla je Radišković.
A oni koji Bosnu i Hercegovinu smatraju upravo svojim izduvnim ventilom su političari na vlasti. Njima je bitno da je samo njima dobro i da imaju obezbijeđene uslove gdje god da idu, da imaju skupocjene automobile i vozače koji ih voze, da imaju plate po pet ili šest hiljada maraka, da imaju uvećanja po 500 KM, čim policajac dobije uvećanje od 80 KM.
“Reprezentacija podrazumijeva pravo na korištenje budžetskog novca za ugostiteljske usluge koji se svake godine odobrava radi obavljanja službenih redovnih i međunarodnih poslova”. Ovo je jedina reprezentacija koju poznaje državna vlast. One prave reprezentacije, istinske, koje vrijede više nego svi ministri, sazivi Vijeća ministara i parlamenata, političare u ovoj zemlji ne zanimaju.
Do novog čitanja ispovijesti nekoga od naših sportista čitat ćemo naslove: “Izetbegović potrošio 6.000 KM na VIP salon u Beču”, “Čović potrošio 3.000 KM na aerodromu u Bruxellesu”, “Krišto potrošila 4.800 KM na VIP salon u Beču”, “Za Zvizdićev VIP salon u Beču plaćeno oko 9.200 KM”…
Za ovu reprezentaciju će uvijek biti novca, dok god građani budu punili budžet.