Kada je pravio dramu “Revizor” Nikolaj Vasiljevič Gogolj je rekao : “U Revizoru sam odlučio da na jednom mestu skupim sve ono sto je u Rusiji ružno, a što sam ja tada znao, sve nepravde koje se čine na onim mjestima i onim slučajevima gdje se pravednost traži od čoveka više od svega, htio sam da se tomu ismijem”
Glavni junak “Revizora”, Hlestnakov, činovnik je iz Petrograda koji dolazi u maleni provincijski gradić u kojem vlada nervoza bogatijeg dijela stanovništva zbog informacije kako je u gradu tajno odsjeo revizor. Gradonačelnik Anton Antonovič Skvoznik naređuje svim svojim prijateljima da drže otvorene oči i da saznaju ko je taj revizor te da u tom periodu pokušaju svoje aktivnosti držati što pristojnijima i efikasnijima.
U određenom trenutku, siromašni je Hlestnakov zamijenjen za revizora, pa mu tako svi podmeću novac u džep, pokušavajući ga potplatiti. Na kraju on odlazi punih džepova, na sreću svih,da bi se nakon toga otkrilo kako je revizor zapravo bio zamaskiran u slugu Mišku, koji je bio prisutan u svim trenucima podmićivanja a koje je sam inscenirao.
Toliko radnja Gogoljeveg “Revizora”.
U ovoj našoj drami revizora svi znaju a ništa ne pokušavaju da sakriju. Sve je javno dostupno i dokumentovano u izvještajima njegove Glavne službe za reviziju javnog sektora RS. Čim se u medijima pojavi čovjek koji vodi ovu Službu, građani mogu pretpostaviti da se u javnim institucijama dogodila neka nepravilnost. Ime mu je Boško Čeko. Revizor.
Prošle sedmice se pojavio čak dvaput.
U svom prvom pojavljivanju Boško Čeko je preko izvještaja svoje institucije ukazao na brojne nepravilnosti u radu Ministarstva porodice, omladine i sporta RS ministra Proke Dragosavljevića za prošlu godinu. Čekina revizija je utvrdila između ostalog kako “Ministarstvo nije provelo većinu datih preporuka u prethodnom revizorskom izvještaju” te kako se prošle godine dijelilo šakom i kapom i po babi i po stričevima u ministrovom rodnom Srpcu. Te je godine naprimjer “ Ministarstvo izdavalo putne naloge licima koja nisu zaposlena u Ministarstvu “ a što “nije u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u organima Uprave.”
Dalje je navedeno kako su u službene svrhe korištena i 4 vlastita automobila, čije je svrhe odobrio Ministar ali se “revizija nije mogla uvjeriti u opravdanost korištenja privatnih automobila u službene svrhe i racionalno trošenje” i itd itd…Može se tu pročitati štošta.
Ove sedmice je Čeko ukazao i na nesavjesno trošenje novca sa tzv. eskrou računa od strane Vlade Republike Srpske. Vlada je donijela odluku po kojoj je 30 miliona skinuto sa ovog računa za “budžetske potrebe”. Kako je do kraja jula Vlada već potrošila 10 miliona za plate budžetskih korisnika, sufinansiranje preduzeća za podsticaj izvoza i pomoć nerazvijenim opštinama u RS ostatak od 20 miliona će se koristiti prema potrebama.
Iako su revizori upozorili još prošle godine na takvo trošenje novca sa računa privatizacije a bez saglasnosti Narodne skupštine RS, i ovaj put u vlasti su se oglušili na preporuke Čekine Glavne revizije.
Boško Čeko je kao problem naveo to što ne postoji uputstvo kako Vlada treba potrošiti taj novac.
Kako je i sam izjavio za dnevni list Blic ranije je zakonom bilo regulisano da se novac od privatizacije može uzimati za ulaganje u privredu, a ne za budžetsku potrošnju, ali se i mora vratiti. Sada više nema ni tog ograničenja.
”To je svjesno izbrisano iz zakona” rekao je Čeko za ovaj dnevni list.
Uzaludne Čekine priče
Prethodne Čekine revizije su izdale preporuke, i nije ih se poslušalo. Ministar je nastavio po svome, pa je ovaj izvještaj daleko gori od onog prethodnog. Kao da to nekoga zanima u augustu na plus 35 stepeni i dva mjeseca pred izbore.
U svojoj reakciji na pomenutu reviziju ministar Dragosavljević je ustvrdio između ostalog kako je “dobro što izvještaj nije negativan i da optužbe i primjedbe iznose oni koji su imali priliku da rade u tom Ministarstvu, a nisu ništa napravili”.
U Gogoljevoj drami se revizora svi boje. Ovog našeg ne boji se niko.
Gogoljev revizor dolazi tajno u gradić. Ovaj naš se oglašava redovno. I nikom ništa.
Obično u sedmici u kojoj razotkriva, Čeko zauzme sami vrh top liste najzanimljvijih reality show programa, čovjek uvijek ima najveći rejting. Njegov izvještaj je pravi mali spektakl.Tako ga je i sam premijer jednom okarakterisao.
Boško Čeko je inače vrlo zanimljiva figura u javnom životu Srpske. U odijelu skrojenom mu za broj veće, uz obaveznu kravatu ležerno nakrivljenu i raskopčano posljednje dugme na košulji djeluje iznenađujuće relaksirano za posao koji obavlja. Uz simpatičan način govora sa velikim brojem stilskih grešaka i naočarima na pola nosa budi simpatije nas gledalaca.
Svi se divimo njegovoj hrabrosti, da možemo, svi bi ga patapšali po ramenu, i rekli : “Alal vera, majstore, nek si im dohakao”.
Svi rado pročitamo zaključke njegovih izvještaja u novinama uz obaveznu subotnju kaficu.Već u ponedjeljak ta priča isžezava, baš kao što i nestaje vijest sa novinskih stranica ili stranica na portalima, ponekad se samo o nekoj zanimljivosti iz Čekinih materijala prodiskutuje na “cigaretpauzi”, ispriča neki sočni detaljić kao onaj o utrošenim hiljadama maraka na službena putovanja privatnim vozilima i team billdinzima za radnike Ministarstva sporta, porodice i omladine. Pa se lagano tone u sanjiva razmišljanja o tome kako bi bilo dobro da smo i mi na njihovom mjestu. Vjerovatno bi i mi tako.
Tako se priča o Bošku Čeki pomalo pomjeri u sferu nadrealnu a sama njegova pojava nam postane upravo takva. Nadrealna i fascinantna.
Kada bi ga neko upitao zašto obavlja revizorski posao Boško Čeko bi možda jednom i odgovorio:
“Odlučio sam da na jednom mjestu skupim sve ono sto je kod nas ružno, a što sam ja tada saznao, sve nepravde koje se čine na onim mjestima i onim slučajevima gdje se pravednost traži od čoveka više od svega, htio sam da se tomu ismijem”.
Mi se tome nismo nasmijali, od muke nam zastala knedla u grlu.