Advokat Dario Sandić, nosilac je liste SDP-a u Banjaluci. U Sandićevoj biografiji možemo pročitati da je rođen 1978. godine u Gradišci. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Srpcu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Banjaluci 2002. godine
Nakon diplomiranja radio je u Advokatskoj kancelariji Sandić, Srbac, Osnovnom sudu Srbac, Osnovnom sudu Banjaluka, Okružnom sudu Banjaluka, Ministarstvu porodice, omladine i sporta (sekretar, pomoćnik ministra, savjetnik). Od 2012. godine radi u Advokatskoj kancelariji Sandić u Banjaluci. Sandić je otac trojke djece, muzičar, ronilac i građanski aktivista.
Sa Sandićem za portal BUKA razovaramo o političkom angažmanu, građanskom aktivizmu, životu i problemima u Banjaluci.
Dario, ove godine izlazite na izbore ispred SDP-a, nosilac ste liste, šta vas je podstaklo da se politički aktivirate?
Jeste, nosilac sam liste SDP-a najstarije i jedine socijaldemokratske partije u BiH. Razlog mog političkog angažmana je proistekao iz potrebe da svoje znanje i iskustvo upotrijebim radi ostvarenja opšte koristi i dobra, a na način da učestvujući u organima koji donose odluke tražim zakonito i svrsishodno postupanje istih u donošenju odluka. Ili da pojednostavim, želim da se prilikom donošenja odluka na nivou grada uzimaju u obzir samo potrebe i prava građana, jer građani čine grad, a takođe oni svojim porezima i doprinosima pune budžet. Takođe, gledajući godinama kako se zloupotrebljava gradska skupština i degradira ovaj važan organ, smatram da mogu da nametnem odbornicima da prilikom predlaganja ili glasanja za određene stvari ne prate samo partijska naređenja već i da imaju odgovornost za ono za šta glasaju. Naime, u Republici Srpskoj duži vremenski period postoji praksa da se sve odluke koje su nezakonite i neustavne donose od strane nekog kolektivnog tijela, a u cilju izbjegavanja odgovornosti. Tako imamo odluke Vlade, zakone Narodne skupštine i odluke gradske skupštine koje su u potpunosti nezakonite ili neustavne, koje su donesene od kolektivnog organa i za koje niko ne odgovara jer je bino samo da je za tu odluku glasala većina. Ovdje se uvela praksa, a koja je postala i pravilo, da ako želiš da nezakonitu stvar pretvoriš u zakonitu dovoljno je da za nju glasa većina u nekom kolektivnom tijelu. Pokušaću u svom radu u gradskom parlamentu da ukažem ostalim odbornicima na odluke koje su nezakonite ili neustavne, a ako to ne pomogne onda ću podnositi prijave protiv onih koji budu glasali za nezakonite ili neustavne odluke. Kada shvate da njihovo glasanje za sobom povlači i odgovornost onda će prestati da budu prosti dizači ruku i slijepi poslušnici partijskih šefova, jer ih šefovi neće spasiti od odgovornosti za nezakonito postupanje.
Kako protiče predizborna kampanja, jeste li zadovoljni reakcijama građana?
Predizborna kampanja je ove godine uslovljena mjerama koje su uzrokovane pandemijom. Međutim, opet imamo one koji ne donose mjere ali iste poštuju i one koji donose mjere i iste ne poštuju.
Što se tiče kampanje SPD ona je usmjerena na upoznavanje građana sa programom „10 za Banjaluku“ kao i na neposredan kontakt sa građanima. Takođe, moja aktivnost na društvenim mrežama je stalna i nema velike razlike da li je u toku kampanja ili nije. Ja se trudim da građanima ukažem na njihova prava i da im pomognem da ta prava traže i ostvare. Ali isto tako se trudim da građanima ukažem i na njihove obaveze, jer ostvarivanje prava u potpunosti treba da zavisi od ispunjavanja obaveza, a što u konačnom dovodi do vladavine prava koja nam obezbjeđuje jednakost, slobodu i solidarnost. Takođe, medijski prostor je u potpunosti uzurpiran od strane vladajućih stranaka, te je javni emiter RTRS u potpunosti u službi navedenih stranaka. Ovo je diskriminacija i kršenje ljudskih prava i sloboda, kao i Izbornog zakona. Prošle godine sam podnio zahtjev Narodnoj skupštini RS, kao osnivaču i kontroloru RTRS, kao i Vladi RS, da kazne i smijene direktora iste zbog kršenja novinarske etike, zbog kršenja Zakona o zaštiti ličnih podataka kao i zbog kazni koje je RTRS plaćao zbog nezakonitog rada i slično, ali nije bilo nikakve reakcije Narodne skupštine RS. Odnosno bilo je – direktor RTRS je imenovan za direktora RAK.
Međutim, uprkos svemu navedenom, ipak postoji jedna kritična masa koja moj rad prati, ima simpatije prema mom aktivizmu i od njih dobijam pozitivne komentare što me ohrabruje da nastavim istim „putem“.
Kakav je prema vama život u Banjaluci, šta bi se hitno trebalo promijeniti?
Život u Banjaluci stoji i polako odumire. Sada je to stanje mirovanja pojačano i sa pandemijom i svim opasnostima koje proizlaze iz iste. Međutim, i prije pojave pandemije život u Banjaluci je bio ispod nivoa života koji građani Banjaluke, kao građani Evrope u 21. vijeku, zaslužuju. Banjaluci nedostaje sloboda i jednakost, kao i odgovornost. Takođe, fali nam solidarnost i empatija.
Naime, pored ekonomskih i socijalnih problema i niskog standarda građana, došlo je i do odumiranja kulturnog života. Naime, veliki broj kulturnih dešavanja i manifestacija je nestao iz grada što je dovelo do još veće introvertnosti mladih. Smatram da u 21. vijeku nema smisla da se priča o vodi, kanalizaciji, struji, putevima, trotoaru, mostu, pješačkom prelazu, domu zdravlja, zdravstvenoj zaštiti, vrtićima, grijanju. To su osnovne, egzistencijalne i normalne stvari čije postojanje ne smije da bude upitno u 21. vijeku. Takođe, Banjaluci fale građani. Građani koji znaju svoja prava, koji ispunjavaju svoje obaveze, koji traže svoja prava i koji jasno i glasno traže odgovornost onih koji su dužni da im omoguće ostvarivanje građanskih prava i sloboda.
Koji su prema vama najveći problemi u gradu?
Najveći problemi u gradu su ljudi koji vode grad i koji nemaju nikakve odgovornosti za to što rade. Međutim, dio problem su i građani koji ne traže odgovornost ljudi kojima su dali legitimitet da vode grad i da raspolažu sa novcem građana. Nema oblasti u gradu u kojoj ne postoji problem. Mogao bih nabrajati po redu sektore u gradskoj upravi ili djelatnosti koje obavljaju, ili koje bi trebalo da obavljaju, javna preduzeća i koja ne funkcionišu kako bi trebalo. Neredovna i loša isporuka struje, vode i grijanja. Neplanska gradnja. Loša putna infrastruktura. Nepostojanje brige o ugroženim kategorijama. Selektivni i stranački podsticaji u kulturi, turizmu, poljoprivredi, proizvodnji, preduzetništvu. Kršenje građanskih prava i sloboda pogotovo prava na okupljanje, slobodu izražavanja mišljenja, slobodu kretanja. Ugrožavanje i ugnjetavanje malih preduzetnika. Nejednakost u kontrolisanju ugostiteljskih objekata. Zagadjivanje Vrbasa i njegovih pritoka. Nepostojanje podsticaja proizvodnji. Neprovođenje planskih i akcionih akata. Ovo su samo neki od od problema, ali glavni problem je nepostojanje odgovornosti ljudi koji vode ovaj grad.
Trenutno, grad je kao preduzeće čiji su osnivači (građani) uložili svoj novac i imenovali direktora (gradonačelnik) koji kasni na posao, koji ne kontroliše svoje radnike, koji krade novac iz blagajne, koji koristi telefon i auto u privatne svrhe, čiji zaposleni uzimaju mito, čiji zaposleni ne rade svoj posao, čiji radnici nemaju nikakvu odgovornost za nerad. Jednostavno, grad je osuđen na propast ukoliko se nastavi istim putem. Nije opravdanje da nema novca ako se zna da je budžet 150 miliona maraka. Jednostavno grad ne pristupa rješavanju niti jednog problema sistemski, odnosno rješavanju problema koji bi taj problem otklonio u potpunosti. Gradonačelnik i predstavnici gradske uprave u 2020. godini dolaze da otvaraju vodovod i 500 metara asfaltnog puta i građanima prikazuju to kao neko čudo i investiciju, a pri tome nose telefone i satove od po nekoliko hiljada maraka. Apsurdima nikad kraja.
U svom radu kao advokat i građanin često kritikuje i ukazujete na društvene probleme. Nije lako biti kritičar u našem društvu. Kako se vi nosite sa svim što kritika nosi?
U našem društvu sve je lako biti. Vidite da svi sve znaju i nije ih ni sramota niti strah biti bilo šta – ministar, direktor, gradonačelnik, poslanik, vozač, biznismen, predsjednik, premijer, novinar, načelnik. Kritika bi trebala da bude korektivni faktor u društvu. Sve moje radnje su usmjerene samo na traženje poštovanja zakona, kao i na molbu građanima da traže svoja prava i da ispunjavaju svoje obaveze. Do sada nisam imao ozbiljnijih problema zbog društvenog angažmana, i uglavnom sam imao pohvale i zahvalnost od strane građana što radim i govorim ono što bi oni željeli ali ne smiju da urade. Međutim, polako primjećujem da sve veći broj građana počinju javno da ispoljavaju svoje nezadovoljstvo radom gradske uprave i nadam se da će to verbalno djelovanje preći u faktičko djelovanje građana, odnosno da će građani pravnim putem i pisanim podnescima početi da traže svoja prava i odgovore na svoja pitanja od gradske uprave. Kada to budemo imali onda ćemo imati i demokratiju i vladavinu prava.
Na čemu zasnivate svoju kampanju, koje teme smatrate važnim da biste ih izdvojili?
Svoju kampanju zasnivam na primjeni zakona, postojanju odgovornosti za nezakonite radnje i poštovanju sloboda i prava gradjana. Takođe, realizacijom programa „10 za Banjaluku“ će se riješiti veliki broj problema koji se tiče života građana u Banjaluci. Jednostavno rečeno, moja kampanja, kao i moje dosadašnje djelovanje, je usmjereno isključivo na građane, odnosno na prava i obaveze građana, kao i na postojanje odgovornosti gradske vlasti za njihov rad. Građani će ispunjavat svoje obaveze ukoliko im grad omogući ostvarivanje njihovih prava, što sada nije slučaj. Za to onemogućavanje ostvarivanja prava gradjana trenutno niko ne snosi ni odgovornost niti posledice.
Šta biste prvo uradili da osvojite odbornički madat?
Odvezao gradonačelnika i odbornike gradskim prevozom u 16.10 časova do javne kuhinje.