Marc Lepine je vjerovao da su studentkinje krive što nije primljen na mašinski smjer Univerziteta. Ostavio je pismo u kojem objašnjava svoju mržnju prema feministkinjama s listom 19 prominentnih žena prema kojima je gajio naročitu mržnju.
Žene ubijene u masakru: Anne-Marie Edward, Anne-Marie Lemay, Annie St. Arneault, Annie Turcotte, Barbara Daigneault, Barbara Maria Klueznick, Genevieve Bergeron, Helen Colgan, Maud Haviernick, Maryse Laganiere, Maryse Leclair, Michele Richard, Natalie Croteatu i Sonia Pelletier, postale su tragični simbol nepravde prema ženama.
Ženske grupe širom zemlje organizovale su javna okupljanja, marševe i komemoracije. Inicirana je podrška za obrazovne programe kojima bi se stalo na kraj nasilju nad ženama. Federalna vlada i vlade provincija obavezale su se da će se boriti protiv nasilja nad ženama.
1991. kanadska je vlada proglasila 6. decembar Nacionalnim danom sjećanja i akcije protiv nasilja nad ženama.
1993. organizacija pod nazivom Koalicija 6. decembra osnovala je fond za žene koje su pokušale da se izvuku iz situacija nasilja i osiguraju za sebe i djecu sigurniju sredinu.
Iste godine, pokrenuta je i kampanja pod nazivom “Nulta tolerancija” koja je ponudila muškarcima priliku da pokažu solidarnost sa ženama u borbi protiv nasilja. Nakon masakra nekoliko majki žrtava pokrenulo je grupu koja se bori za ograničenje zakona o dozvoli nošenja oružja i upozorava na kontinuirano nasilje nad ženama.