Porodice ubijenih, njihovi prijatelji i logoraši bivših prijedorskih ratnih logora danas će na Korićanskim stijenama obilježiti 19 godina od stradanja više od 200 prijedorskih civila nesrpske nacionalnosti. Posmrtni ostaci većine ubijenih još nisu pronađeni.
Puštanjem u provaliju 250 ruža, simbolizujući pad nevinih ljudi i čitanjem njihovih imena na Korićanskim stijenama, na Vlašiću, logoraši će obilježiti 19 godina od ubistva Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Edin Ramulić iz Udruženja Prijedorčanki “Izvor” kaže da je 21. avgusta 1992. godine streljanje i pad u provaliju preživjelo svega 12 lica: ”Tijela većine žrtava još nisu pronađena i to je jedan od razloga zbog kojeg mi svake godine idemo tamo i podsjećamo institucije, prije svega Tužilaštvo BiH i Institut za nestale osobe da su dužni da pronađu tijela”.
Dana 21. augusta 1992. godine više od 200 Prijedorčana iz konvoja protjeranih koji je krenuo iz Tukova, izdvojeno je od strane srpskih policajaca na planini Vlašić na lokaciji Korićanskih stijena. Skoro svi ubijeni civili su se nalazili u dva autobusa koja su se konvoju pridružila u logoru Trnopolje. Osim njih, iz kamiona prijedorskog Autotransporta koji su vozili prognane, od strane srpskih policajaca je izdvojeno oko 30 civila. Civilima je naređeno da stanu na rub provalije, a potom im je pucano u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili sa bacanjem bombi i dodatnim pucanjem kako niko ne bi preživio. Ipak nekolicina ljudi se uspjela spasiti bacivši se ranije u provaliju, a kasnije su svjedočili u Haškom tribunalu na suđenjima srpskim ratnim zločincima.
Do sada su ukopani posmrtni ostaci 62 lica, a za ovaj zločin do sada je optuženo 14 prijedorskih policajaca, od kojih su četvorica priznala njegovo izvšenje i nalaze se na izdržavanju kazni. Ramuilić kaže da su porodice ubijenih nezadovoljne odnosom vlasti Kneževa prema ovom mjestu: “Idemo tamo i da vidimo kako građani Kneževa iz godine u godinu pretvaraju taj prostor u deponiju za smeće, a istovremeno načelnik opštine Kneževo ne dozvoljava nam da podignemo tamo spomen obilježje niti spomen ploču jer navodno nije vrijeme za to”.
Porodice ubijenih nezadovoljne su radom pravosudnih institucija jer navode da je u izvršavanju ovog zločina učestvovao znatno veći broj lica od broja procesuiranih.