Pisci (a Veličkovića drže za takvog) na to pristaju: putovanja plaćaju putopisima. Putuješ, recimo, sedam dana po Makedoniji, i onda o tome napišeš sedam stranica. Ništa lakše. Pustiš da prođe neko vrijeme, da zaboraviš drečavo i nebitno, zažmiriš, pred tobom su vinogradi, manastiri, freske, jezera, sunce, plavetnilo, čuješ cvrčke, i čuješ talase, i udaranje kamena o kamen, dva kamena u rukama starog čovjeka, dva kamena sa Golog otoka, u rukama koje su prije pola vijeka na tom mjestu pravile stazu od komande do «Žice».
Deklarativno opredijeljena za slobodu medija, Vlada RS posjeduje „filtere“ kojima određuje šta se može saznati, kome i koje informacije se mogu dostaviti. Sudeći po iznosima dodijeljenim medijima i bodovanju medijskih kuća, teško da je čvrstih kriterija uopšte i bilo.
Erotski trenutak sa Medvedevim obznanjen na RTRS-u, koji je pažljivo kao ljubomorna školarka, sa skepsom ispratila Federalna televizija je Dodikov blef i pokušaj stvaranja iluzije da iza njega stoji moćna Rusija. Koji je namijenjen domaćem tržištu, brojnim rusofilima u RS kao i onima iz Sarajeva što ga ne vole, da znaju da ima intime između njega i predsjednika velesile.
Na jednom bh forumu vodi se rasprava treba li Bosni, a i Hercegovini, McDonald’s. Jedan je vatreni protivnik i ne bira ni riječi ni uvrede, na šta mu drugi odgovara: „Idiote, pa neće ti u kući otvoriti, šta se buniš toliko“.
Šta će osvanuti na adresi na kojoj se sada nalazi tzv. srpska demokratija, ako ruski režim ovde instalira svoju verziju države i ekonomije - države kao plemenske zajednice zasnovane na krvnom srodstvu i ekonomije zasnovane na pljački, a potom pokušaju da se tajkunima i oligarsima uzme nešto novca. Pa ako daju daju, ako ne onda ništa.
Kao kandidat na oktobarskim izborima 2006. godine, Špirić je Centralnoj izbornoj komisiji bio dužan podnijeti izjavu o imovinskom stanju.Lista je izgledala skromno - naveo je da ima stan i automobil u BiH.
Zakon od političara zahtijeva transparentnost prema glasačima kada se radi o imovini koju su stekli prije i tokom mandata. Zakone podrivaju bilo političari koji nisu sasvim spremni objelodaniti informacije o vlastitoj imovini, bilo zvaničnici koji poriču da pojedini političari posjeduju imovinu i ometaju uvid u traženu dokumentaciju.