Buka

Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) je kao neosnovanu odbila žalbu Milorada Barašina, glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine i potvrdila odluku Prvostepene disciplinske komisije.

Kako se navodi u saopćenju VSTV-a, tom odlukom se Milorad Barašin privremeno udaljava od vršenja dužnosti glavnog tužioca i tužioca u Tužilaštvu BiH, počevši od 1. jula 2011. godine, do konačne odluke u disciplinskom postupku.

Odluka Drugostepene disciplinske komisije je konačna i protiv nje se može podnijeti tužba Sudu Bosne i Hercegovine.

Druge večeri Exit festivala zapažene nastupe imali su hedlajneri Editors, M.I.A. i Underworld, ali u centru pažnje mnogih - posebno po odličnoj atmosferi koju su napravili - bili su koncerti afričkih zvezda - Amadou i Mariam, kao i Femija Kutija sa Positive Force bendom.

Manji incident obeležio je početak druge večeri Exita kada je jedan britanski državljanin udaren u glavu na ulazu u Petrovaradinsku tvrđavu. Britanac nije želeo da komentariše incident koji se dogodio oko 20 sati, a policija traga za osumnjičenim za napad.

Veća gužva primećena je i ispred kapija festivala gde se posetioci okupljaju kako bi "dovršili" svoje piće uoči odlaska na koncerte, pošto je unošenje alkohola u festivalsku zonu zabranjeno. Na hiljade posetilaca polako se pripemalo za udarne izvođače ove večeri - britanski indi rok sastav Editors i hip-hoperku M.I.A, kao i grupu Underworld koji su nastupili kasnije tokom večeri. Za vreme nastupa grupe Underworld Iz publike su se čule najveće ovacije tokom izvođenja pesme “Born Slippy“, koju su tokom svih godina Exit festivala u svojim nastupima puštali i mnogi drugi di-džejevi.

U jutarnjim časovima na Dance areni su nastupila i još dva popularna di-džeja i to Carl Craig i Marco Carola, a neumornu publiku u šest časova ujutru dočekao je di-džej Tini.

Glavna bina festivala i cela tvrđava bili su neprijatno prazni do nastupa beogradskih grupa S.A.R.S. i tročlanog benda Petrol kada se okupilo nekoliko stotina ljudi.

Posle njih nastupio je slepi duo iz Malija - Amadu i Mariam, koji je svoju viziju "svemirskog bluza" publici predstavio uz zvuke hita "Welcome to Mali". Fantastičan koncert na "Main Stageu" u tim trenucima pratilo je oko 2500 ljudi.

Britanski indi-rok sastav Editors nastupio je pred oko 15.000 ljudi. Njihov spoj emotivnog i mračnog roka sa novim tehnologijama, harizmatični pevač Tom Smit i numere poput "The Rasing Rats", "Papillon" i ''You Don't Know Love" oduševili su prisutne koji su se, posle slabo posećenih koncerata lokalnih bendova na početku večeri, okupili u velikom broju ispred glavne bine.

Pevać Tom Smith je tokom nastupa razbio gitaru i na bini izvodio akrobacije penjući se po instrumentima, a veliki broj obožavalaca benda nakon nastupa je pokušao da kod izlaza iza bine vidi članove benda, a neki od njih su satima bezuspešno čekali da se njihovi heroji pojave u nekom od kombija.

Manji deo njih otišao je potom na nastup Femija Kutija, dok je veći ostao da sačeka drugog ''hedlajnera" večeri - britansko-šrilankansku reperku M.I.A. Nešto posle ponoći, oskudno odevena ali i sa "trademark" sakoom sa šljokicama, pojavila se Mathangi "Maya" Arulpragasam koju je ovacijama pozdravilo skoro 20 hiljada ljudi. M.I.A. se svima odužila izuzetno nadahnutim setom, sve sa pozivanjem publike na binu i silaskom u "masu". Svoj najveći hit “Paper Planes“ izvela je tek pred sam kraj koncerta, a energična pevačica, prikazala je publici veoma nesvakidašnji, alternativni i futuristički šou, sa obiljem video i svetlosnih efekata

Femi Kuti, uz pomoć pratećeg benda Positive Force i neumornih igračica, napravio je fantastičnu žurku na "Fusion Stageu". Nigerijska super-zvezda i sin slavnog Fele, podizao je atmosferu do samog usijanja tokom svog seta, koji je u isto vreme bio i veseo i angažovan i politički direktan, prepun strasti, znoja i ljubavi...

Još jedna zvezda ove noći bio je britanski elektro-bend Underworld koji je u stanje transa doveo fanove na "Dance Areni".

Za četiri dana festivala na 20 bina nastupiće oko 600 izvođača iz celog sveta, uključujući i neke od najpoznatijih muzičara današnjice, poput Jamiraquaia, Portishead, Grindermana i Santigold.

12. po redu Exit zatvara se u nedelju 10. jula.

Premijer Republike Srpske /RS/ Aleksandar Džombić izjavio je danas da je osnivački kapital Garantnog fonda RS 30 miliona KM i da je Vlada RS uplatila kompletan iznos.

"Moguća izloženost prema garancijama je tri puta viša od osnovačkog kapitala i iznosi 90 miliona KM, a ograničili smo pojedinačno izdavanje garancija na 1,5 miliona KM", rekao je Džombić novinarima nakon sjednice Garantnog odbora Skupštine akcionara Garantnog fonda RS.
Prema njegovim riječima, garancije do 300.000 KM izdaje Garantni odbor Garantnog fonda RS, a više od tog iznosa Garantni odbor Skupštine akcionara Garantnog fonda RS.

Premijer Republike Srpske podsjetio je da je s ciljem podrške privrednim aktivnostima i privredi Vlada RS prije godinu i po kreirala projekat Garantnog fonda RS, krenula u izradu zakonskih i podzakonskih akata i stvorila sve preduslove da bi ovaj fond mogao da funkcioniše.
"U nedostatku interesa za određene kreditne linije koje smo kreirali putem Investiciono-razvojne banke RS donijeli smo odluku o formiranju Garantnog fonda RS da bi bila data podrška finansijskim institucijama i privrednim subjektima koji imaju problema sa kolateralom", dodao je Džombić, napomenuvši da je do sada najviše interesovanja bilo za poljoprivredne kredite.

On je istakao da će Garantni fond RS raditi sa bankama sa sjedištem u RS i da za sada ima potpisanih osam ugovora.
"Ovim projektom smo zaokružili koncept finansijske podrške privrednim subjektima u RS i uz kreditne linije Investiciono-razvojne banke RS koje se rade sa finansijskim sektorom RS, a uz garancije Garantnog fonda stvorili smo značajne uslove za održavanje likvidnosti privrednih subjekata i kreditne aktivnosti finansijskog sektora", zaključio je Džombić.

On je naglasio da je Garanti fond RS spreman da prima nove zahtjeve i izdaje garancije.
Džombić je danas u Banjaluci posjetio prostorije Garantnog fonda RS.

Exit festival u Novom Sadu na svojoj glavnoj bini večeras, 9. jula, će ugostiti jednu od najvećih britanskih fank zvezda Jamiroquai

Jamiroqai će nastupiti tačno u ponoć, a na glavnoj bini tokom trećeg dana festivala nastupiće i američka producentkinja i pevačica Santigold, kao i Jinx iz Hrvatske.

Na Fusion bini publiku će dočekati LeelooJamais, umetnica iz Hrvatske, a u toku večeri nastupiće i “Ringišpil“, “Eva Braun“ i britanski elektro pop bend Hadouken!.

Tokom treće večeri festivala na metal Exsplosive bini nastupiće između ostalih i bendovi Conviction i Tona iz Novog Sada, britanski hard-kor pank bend Discharge, britanci Anti Nowhere League i “Debeli precjednik“ iz Hrvatske.

Na Dance areni nastupiće jedan od trenutno najpopularnijih di-džejeva u Srbiji Gramophonedzie, zatim Fedde le grand iz Holandije i engleski elektro duo Groove Armada..

Tokom treće večeri festivala na Exit live bini, zahvaljujući saradnji Exita sa drugim evropskim festivalima i programu razmenu bendova nastupiće bend Sadant iz Mađarske, dok će Novosađani “Kilo Kilo“ otputovati na razmenu na Sziget festival u Budimpeštu.

Organizatori Exita su najavili da se tokom treće večeri festivala očekuje i dvomilioniti posetilac, kojem će kao nagrada biti uručena ulaznica za narednih 10 izdanja festivala.

Na festivalu Exit u Novom Sadu, koji je počeo 7. jula i traje do 10.jula, nastupiće preko 600 izvođača na 20 bina, a očekuje se da će festival dnevno posetiti oko 50.000 ljudi..

Jedan ugledni beogradski tabloid (ovdje ne trebaju znakovi navoda, pošto su tabloidi jedina samoopstojna papirnata roba, pa im i pretekne), objavio je kako je Novak Đoković, pazite sad, isti Nikola Tesla. Ili obrnuto. Bacili su se novinari tabloida u vode istraživačkog novinarstva, prizvali u pomoć tehnološko-manekensko čudo zvano fotošop i ostali su frapirani. Ostao sam i ja, ali iz drugih razloga i to je već moj privatni problem.

Jedan državljanin Bosne i Hercegovine teško je povrijeđen u kampu muzičkog festivala EXIT, saopštila je danas novosadska policija.

Njemu je juče nepoznata osoba udarcem u glavu polomila vilicu, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da su sinoć u Dunavskom parku nepoznate osobe napale jednog mladića iz Kanade i ukrale mu ranac s pasošem, novcem i video-kamerom.

Prema procjenama policije, prve večeri festivala na Petrovaradinskoj tvrđavi boravilo je oko 35.000 ljudi, dok su organizatori saopštili da je sinoć bilo više od 40.000 posjetilaca.

Policija je saopštila da sinoć nije bilo masovnijeg narušavanja javnog reda i mira.

Policija je zaplijenila oko 100 grama marihuane, oko 80 grama amfetamina i 87 komada različitih tableta.

U pritvoru su zadržana dvojica domaćih državljana zbog sumnje da su švercovali drogu, a zbog posjedovanja droge uhapšeno je 27 stranaca koji će biti privedeni istražnom sudiji Osnovnog suda u Novom Sadu.

ON NIJE iz Srebrenice. On je iz mjesta koje je pretrpjelo jedno od najtežih etničkih čišćenja Bošnjaka u ratu. Za jednim od onih stolova smo, koji se mjesecima trude da povežu naše prisilno odvojene svjetove u podnošljivu bliskost. Pokušavam složiti taj razbijeni mozaik misli.


Pitam za njegove roditelje. Jesu li, na kraju, otišli u isti grad kao i on. Prekida me jeziv pogled. U tom trenutku za njega više nisam ni puno mlađa osoba koja samo želi popuniti rupe u svom znanju o tom tragičnom vremenu. Na sve tri strane. Za njega više nisam ni ženska osoba kojoj su posve neznani modusi ratovanja, ni skoro nepoznata osoba koja ne može bez kakve dobre staklene kugle i vidovnjaka znati gdje su i u kojem mjestu u konačnici sveg ludila, završili njegovi roditelji. Ne.

On me upravo gleda kao Hercegovku, Hrvaticu, dijete odraslo u jednom drugom svemiru kojeg su dotaknule tek dvije granate. On me upravo gleda i tretira kao pripadnicu plemena koje nema pojma o bošnjačkim stradanjima, njihovim žrtvama, sistematskim klanjima i silovanjima. Kao osobu koja to niti ne želi saznati jer postavlja svoja pitanja kurtoazije radi, u pukotini dosade i vremena dok čeka konobara. U njegovom pogledu hladno je prezentiran sav postratni užas naših naroda i njegove današnje stvarnosti.

Bosanskohercegovački ratni užasi, a pogotovo Srebrenica s godišnjicom masakra usred vrelog ljeta, pravi je pokazatelj u šta smo se to pretvorili. Za višegodišnji talog nakupljen u glavama, ova "tri julska dana" su premalo za čišćenje i pranje naših duša, kojem se obično "katarzično" predamo u tom razdoblju. Odnos prema Srebrenici pomalo je postao i refleksija cjelokupnog pojedinačnog odnosa prema državi Bosni i Hercegovini, njenoj ratnoj povijesti, nemirnoj sadašnjosti i nejasnoj budućnosti.

Ono što je trebalo bar donekle podvući crtu pod tu beskrajno bolnu priču pretvorilo se u sveopći cirkus. Uhićenje i suđenje Ratku Mladiću ima sve predispozicije da postane najluđi reality show naših života. Medijska histerija uspijeva tako monstrumu dati ljudsko lice u liku postarijeg čiče narušenog zdravlja. Pa znamo koje je voćke sadio u kući u kojoj se skrivao, kakve je tapete lijepio iznad dvosjeda, jesu li mu nikli tulipani i koliko je puta pišao u beogradskom pritvoru. Jedino što postaje bitno iz njegovog pojavljivanja pred Haškim tribunalom jest činjenica da mu je hladno po glavi i da mu treba kapa.

Sve to vrijeme pratimo masovne mitinge potpore Čovjeku Prehlađenog Tjemena po Srbiji i Republici Srpskoj. Te ljude uopće ne briga što negdje postoje na tisuće majki čija djeca više uopće nemaju glavu kroz čiju kosu bi se mogli provući prsti. Djeca koja su danas samo kosti, i koje nitko nije pitao je li im hladno, u trenutku dok su ih gole i izgladnjele tukli do smrti. Pojedini ljudi su i danas mitomanski uvjereni da se na dženazama u Srebrenici pokapaju prazni sanduci. Isto kao što, mrtvi-hladni tvrde da je masakr na sarajevskim Markalama ustvari farsa i da su Bošnjaci polili crvenu farbu, pobacali plastične noge i lutke po podu.

Koliko je Srebrenica zapravo prodana i izdana u ratu, ostaje na povjesničarima i kroničarima ratnih zbivanja, na helikopteru koji je izvukao Nasera Orića minutu prije sveopćeg kuršlusa i na Kovačima gdje leži Alija Izetbegović.

Međutim, svakodnevno prodavanje Srebrenice danas, u miru,  postalo je zato najbolji bh. izvozni brend. Komemoracija u Potočarima svake godine neodoljivo podsjeća na vašar gdje politički šljam trguje s ljudskim bolom i kostima radi vlastitih taština i pozitivnih poena pred svjetskom političkom kastom. Te hladne birokrate itekako padaju na balkansku lažnu patetiku sklepanu u žurbi na A4 papir. Isto kao što su onomad padali na stvarne smrti koje su se u Srebrenici gomilale iz sekunde u sekundu, a oni, plave pičkaste kacige, nisu ni pomaknuli prstom.

Komemoraciju također željno očekuju i svi ljubitelji dobrih automobila. Muftija Zukorlić tu diktira trendove. Kako u bolidima, tako u inspirativnim natpisima na njihovim staklima tipa onog posljednjeg koji glasi – Mufty. Drugi vjerski bog&batina, Reis Cerić, više verbalist nego automobilist, ovu gužvu uvijek iskoristi za još jedno obračunavanje s islamofobima svih boja i dezena, koji, po njemu, rastu kao gljive poslije kiše. Imao je u vidu i nekakvo tamanjenje istih  kroz ovo ljeto, ali akcija je negdje zapela. U višesatnoj najvećoj muci za preživjele Srebrenice, Reisu će se zasigurno pridružiti i ostali vjerski poglavari. Vjerojatno ne ljubitelj malih dečkića, Kačavenda. No, možda svrati kardinal Puljić koji je u po Hrvate nikad gorem Sarajevu, sa malim Izetbegovićem i ugnjetavačem hrvatske izborne volje Valentinom Inzkom, upravo otvorio Napretkov planinarski dom. To što na Trebeviću ima više polarnih medvjeda nego Hrvata u Šeheru, ne sekira puno našeg kardinala. Bitno da on ima najnovije gojzerice.

Godišnjica srebreničkog masakra najbolje dočarava dubinu dna ove zemlje. Licemjernost političkih vođa koji se fotografiraju s bolom tih izgubljenih lica je bez presedana. Jer nas je život naučio da o njima razmišljaju samo onoliko koliko je potrebno da zamakne njihovo blindirano vozilo iz vidokruga Potočara.  Ježim se svite u Boss odijelima. Nesretnih žena što im ruke pružaju i mole za pomoć. Za dokazivanje istine. Za dostojanstven život čovjeka koji je preživio kalvariju. Ježim se pare-gutajućih organizacija koje na Srebrenici ubijaju stotine tisuća maraka u svoja njedra iz kojekakvih stranih fondova, a koje nikad ne dođu u ruke onih koji su odlučili hrabro i strpljivo završiti svoj život u tom mjestu, gdje je život ionako stao prije šesnaest godina. Ono što se događa tim ljudima je nevjerojatnost dostojna Guinessa. Način na koji podnose svoje preteške životne križeve je, s druge strane, nevjerojatnost dostojna svih Nobelovih nagrada.

Zlo mi je od onih Bošnjaka koji prostituiraju najveću nesreću svog naroda za ostvarivanje svojih političkih ili pojedinačnih ciljeva. Onih koji bezočno vrednuju ljudske kosti, pa su to stradanje izdigli iznad svih ostalih smrti i stratišta u ovoj zemlji. Zlo mi je od onih Srba koji žive u mitomanskim teorijama zavjera i relativiziranju zločina po kojima su se Srebreničani pobili sami od sebe, a Ratko Mladić uopće nije bio prisutan za vrijeme tih zlodjela. Vjerojatno mu je negdje bilo hladno po glavi. Zlo mi je od onih Hrvata kojima političko ugnjetavanje od strane bošnjačkih lidera oblikuje i njihovo razmišljanje kao čovjeka. I obrnuto.

Jer moglo je uvijek biti i bilo je različitih političkih opcija, ali nikad, pa i u najtežim ratnim danima kad su se kockali s našim životima raširujući karte osvajački, nismo dozvoljavali da politika gramzivih elitista ubije ljudskost u većini nas. Danas nam je to normalno. Suza za Srebrenicu iz Hercegovine, nije. Jebo ti takav život.

Tekst je preuzet sa portala index.hr

Najmlađa država sveta, Južni Sudan, danas svecano podiže zastavu posle 50 godina konflikta sa severnim delom zemlje i referenduma koji je geografski podelio najveću zemlju u Africi na dve države.

Nekoliko miliona stanovnika Južnog Sudana danas će zajedno sa afričkim rukovodiocima i visokim zvaničnicima iz drugih zemalja učestvovati u rađanju nove države, 54. u Africi.

Od 1955. godine, godinu dana pre nego što je Sudan stekao nezavisnost, pa do 2005. pobunjenici sa afričkog juga zemlje su vodili dva rata protiv uglavnom arapskih vlasti u Kartumu, u nastojanju da dobiju dodatnu autonomiju.

U sukobima koji su razorili zemlju, poginulo je nekoliko miliona ljudi i stvorena je trajna atmosfera nepoverenja.

Mirovni sporazum koji su 2005. godine potpisalo vođa pobunjenika Džon Garang - nekoliko meseci pre nego što je poginuo u helikopterskoj nesreći - s potpredsednikom Sudana Alijem Osmanom Tahom, otvorio je novo poglavlje u istoriji zemlje, kao i put ka referendumu o nezavisnosti, održanom u januaru ove godine.

Stanovnici juga Sudana na referendumu su jednodušno opredelili za otcepljenje. Referendum je protekao bez većih incidenata a zvanični Kartum obećao je da će poštovati rezultate glasanja.

U proslavi, koja će biti odrzana u mauzoleju Džona Garanga u glavnom gradu Džubi, biće održane vojne parade i tradicionalni plesovi. Uz svečano podizanje zastave Republike Južni Sudan prelazni Ustav potpisaće prvi predsednik zemlje Salvu Kira.

"To će biti istorijski dan za ceo naš narod, koji je prešao dug i težak put ka rađanju ove nacije", rekao je ministar za informisanje Južnog Sudana Barnaba Marial Bendžamin.

Dan uoči proglašenja nezavisnosti, Savet bezbednosti UN jednoglasno je odlučio da u Južnom sudanu formira Misiju UN.

Misija UN će imati 7.000 vojnika i 900 civila koji će učestvovati u obezbeđenju mira i pomagati razvoj nove države.

Silvio Berluskoni, italijanski premijer, izjavio je da se neće ponovo kandidovati kad mu istekne mandat 2013. godine i imenovao ministra pravde Anđelina Alfana kao novog kandidata za premijera desnog centra.

Na pitanje da li će se ponovo kandidovati, Berluskoni je u intervjuu dnevniku “Republika” odgovorio da to “ne dolazi u obzir” i dodao da bi da može “odmah napustio” to mesto.
Ovo nije prvi put da je 74-godišnji premijer, koji je optužen za korupciju i plaćanje seksualnih usluga maloletnoj prostitutki, najavio odlazak sa funkcije i imenovanje 40-godišnjeg Alfana kao svog naslednika.

Alfano je prošlog meseca postao generalni sekretar Berluskonijeve partije Narod slobode.

“Ja ću učestvovati u kampanji i pomoći Anđelinu. Takođe ću pokušati da izgradim Evropsku narodnu partiju (EPP) u Italiji. Ali sa 77 godina ne mogu da budem premijer”, rekao je Berluskoni.
On je isključio i mogućnost da se kandiduje za predsednika Italije rekavši da na tu funkciju treba da dođe Đani Leta, njegov šef kabineta i saradnik od poverenja.

Protiv rata u Libiji

Berluskoni je kazao da se protivio odluci zapadnih sila, predvođenih Francuskom i Velikom Britanijom, da saveznici krenu u rat u Libiji i da je bio primoran odlukom parlamenta da se složi s njom. “Svi znaju da sam bio protiv te odluke. Ruke su mi bile vezane glasanjem u italijanskom parlamentu”, rekao je Berluskoni i naglasio da je tako bio primoran da se složi s njom.