U bosanskohercegovačkim medijima se tokom 2009. godine najavljivalo održavanje 'drugog' (Dž. Latić), odnosno 'trećeg'(N. Mulabegović) Bošnjačkog sabora, u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, a koji treba da se održi 'u septembru', odnosno 'u oktobru'. Cilj ovog teksta nije da utvrdi da li je riječ o drugom trećem saboru (premda, prema meni dostupnim saznanjima, operiram samo s jednim takvim skupom iz 1993. na kojega ću se u tekstu referirati), niti da se utvrdi njegova legitimnost, s obzirom da ga saziva samo jedna od bošnjačkih institucija – Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca.
Pošto sam počeo ličiti na Josipa Pejakovića i one njegove socijalne emisije „U ime naroda“ u kojoj on pokazuje da nam je dobro time što prikazuje bijedu veću od naše i pri tom uzme nekoliko hiljada maraka za svaku emisiju, ja odlučio da još više ličim. Odlučio sam se ovaj put izmaknuti preko Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve do Iraka i Kine, pa i dalje kroz vrijeme, do njemačkih ustanova za radno oslobađanje. Ne zamjerite što to i činim.
„Moja je majka stara i ne može da se brine o sebi. Novca za stručnu pomoć i njegu nemamo. Dok je otac bio živ, nismo morali svakodnevno da dolazimo, ali sada moramo, jer joj je potreban stalni nadzor. Četrdeset jedna maraka naknade ne može da pokrije nijedan trošak. O domovima za njegu starih i nemoćnih osoba čuli smo da su ili jako loši i nepouzdani ili preskupi za naš standard.“
Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila je rezoluciju o funkcionisanju demokratskih institucija BiH i izrazila zabrinutost za buduće postupke RS. Predlaže se i organizovanje multilateralne konferencije o BiH.
U romanima Miodraga Bulatovića obitavaju zaista čudni junaci. Opisuje on svet istočnoevropske političke emigracije koji sanja o povratku kući nakon pada komunizma – to su ljudi sa četiri prsta. Svi su u tom svetu, i Hrvati, i Estonci, i Romi imali nekog svog kralja, ali Srbima nikako nije polazilo za rukom da nađu svog. Zato u naslovu jednog poglavlja piščevog romana stoji ova zagonetna fraza – Niko Srbljem neće kralj da bude. Nije da ga nisu imali, ali čim se nekako sporazumeju, brzo mu dođu glave, ako ne oni, onda neki čovek sa pet prstiju, iz svemoćne Titove Udbe.
Samo hapšenje haških begunaca Ratka Mladića i Gorana Hadžića mogu da obezbede da kandidatura Srbije za članstvo u EU pre juna krene u proceduru i nađe se na stolu Saveta ministara dvadeset sedmorice, kao i da se odmrzne sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Blistavi tržni centri. Unutra sve sterilno, bijelo i blještavo. Vanjski svijet vidite tek kroz ulazna vrata i poneki prozor. Ovdje taj vanjski svijet nije bitan i zbog toga nema ni potrebe podsjećati se da postoji. Bitno je ići od jedne do druge police tražeći komadiće sebe u vidu hrane, odjeće, obuće i najnovijih gadžita.
„Vratite me u život, obvezama rada, brige za obitelj i odgoj djece” – piše na kraju potresne molbe za pomilovanje koju je Njegovoj Milosti Predsjedniku Republike uz pomoć odvjetničkog ureda Drenški-Lasan sročio zatvorenik kaznionice u Lipovici Siniša Rimac, umirovljeni pukovnik i otac dvoje djece. A uskoro, odaju novinarima njegovi suborci, i trećeg.