„Golf tereni i Golf klub Banja Luka trebalo bi dodatno da povećaju turističku ponudu i potencijal našeg grada, jer u svijetu prevladava mišljenje da je jedna gradska sredina razvijena onda kada postoje tereni za ovaj veoma popularan sport, ali i vid rekreacije“
U petak je, ponajviše djelovanjem Duha Svetog (u nas ateista, poznatijeg kao sreća), izabran 45. po redu Patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve. Njegovo ime je Irinej Gavrilović. Nešto kasnije o ovom čovjeku.
Višemjesečne spekulacije o prekompoziciji dobojske vlasti djelimično su potvrđene formiranjem novog kluba odbornika pod nazivom „Za Doboj“. U ovom klubu od juče djeluju predstavnik SDA i SZBiH, Murvet Bajraktarević, nezavisni odbornik, Dragan Marković, te dojučerašnji odbornik SDS-a, Sreto Đurković- Pekara.
Više od milion ljudi u BiH nije u mogućnosti osigurati sebi jedan obrok dnevno, podaci su Državne agencije za statistiku BiH, a koje je potvrdila i UN-ova agencija za razvoj UNDP.
Gotovo cijelih petnaest godina prošlo je od potpisivanja Daytonskog sporazuma, i sve od tada najveći svjetski i domaći politički umovi promišljaju kako temeljito pokidanu Bosnu i Hercegovinu - zemlju "razvučenog mozga", razorene svake centripetalne sile i unutarnje supstance - ponovo uključiti u europski politički i kulturni prostor.
Po izjavi vladinog ministra, Ikea, kao i svaka velika kompanija, „može da postavlja pravila i da traži posebne uslove”. Možda ne treba analizirati svaku reč koja se izgovori ili frojdovski omakne u novinskom intervjuu, ali „slučaj” Ikea, i bez suverenističkog cepidlačenja, otvara niz važnih pitanja i daje povoda za ozbiljnu analizu razvojne politike Srbije.
Mislite da smo ove godine imali gadnu zimu? Probajte sledeće godine da odete u Jakutsk - ruski grad u kojem 'prohladno' znači minus 50C, i gde kratak odlazak do prodavnice može da se završi sa promrzlinama.
U bosanskohercegovačkim medijima se tokom 2009. godine najavljivalo održavanje 'drugog' (Dž. Latić), odnosno 'trećeg'(N. Mulabegović) Bošnjačkog sabora, u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, a koji treba da se održi 'u septembru', odnosno 'u oktobru'. Cilj ovog teksta nije da utvrdi da li je riječ o drugom trećem saboru (premda, prema meni dostupnim saznanjima, operiram samo s jednim takvim skupom iz 1993. na kojega ću se u tekstu referirati), niti da se utvrdi njegova legitimnost, s obzirom da ga saziva samo jedna od bošnjačkih institucija – Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca.
Pošto sam počeo ličiti na Josipa Pejakovića i one njegove socijalne emisije „U ime naroda“ u kojoj on pokazuje da nam je dobro time što prikazuje bijedu veću od naše i pri tom uzme nekoliko hiljada maraka za svaku emisiju, ja odlučio da još više ličim. Odlučio sam se ovaj put izmaknuti preko Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve do Iraka i Kine, pa i dalje kroz vrijeme, do njemačkih ustanova za radno oslobađanje. Ne zamjerite što to i činim.