Evo ga 8. mart. Još jedan u nizu sa sličnom ikonografijom. Ulice pune cvijeća, žene u minjacima, muškarci u odijelima, djeca sa poklončićima, gradovi oblijepljeni plakatima prsatih pjevačica reklamiraju njihove nastupe po ofucanim, još ne privatiziranim hotelima.
U situaciji kada se ekonomska kriza sve više osjeća u novčanicima građana BiH, sve više njih okreće se poslovima u inostranstvu kako bi prehranili sebe i svoju porodicu, ali ih, kako pokazuju brojni parametri, često ni tamo ne očekuju poslovi kakve su priželjkivali.
Film „The Hurt Locker“ osvojio je šest Oskara i tako, ne samo do nogu potukao favorizovani „Avatar“, već i rediteljki Ketrin Bigelou doneo titulu prve žene u istoriji koja je dobila Oskara za režiju.
Ako nam je društvo i dalje duboko patrijarhalno – a jest, ako je duboko nepravedno prema ženama u praktički svakom smislu – a također jest, kako to da one kojih se to direktno tiče, preko čijih se pleća i plaća sve prelama i slama, ne pokazuju nikakav tračak pobune? Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati čak više niti same sebe?
Preme pisanju „Blica“ tekst famozne Rezolucije o Srebrenici dobio je svoj konačan „izgled“ i biće uskoro predstavljen poslaničkim grupama u Skupštini Srbije. U tekstu je citirana presuda Međunarodnog suda pravde, a ostatak teksta oštro osuđuje zločin nad Bošnjacima te obećanje da će se pred Sudom u Haagu naći bjegunac Ratko Mladić.
Kada bi se sudilo po uslovima potrebnim za dobijanje državljanstva BiH, neupućen bi pomislio da u njoj čuči rudnik zlata. Ne ulazeći u razloge, koji se mogu tražiti i u ratnom „imigrantskom“ nasljeđu, može se navesti primjer dobijanja bh. državljanstva naturalizacijom, koje podrazumijeva između ostalog i uslove: da osoba ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva i da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda Bosne i Hercegovine. (Poređenja radi, u Srbiji drugi uslov od navedenih ne postoji, dok je prvi sveden na 3 godine.)
Nije poznato da li ikome u hrvatskoj i srbijanskoj politici to pada na pamet, ali postoji samo jedan način da se dvije strane iščupaju iz blata svađa i međusobnih optužbi u koje su zaglibile u posljednje vrijeme. To je da se javno obavežu da neće jedna drugoj razvlačiti utrobu na otvorenim pitanjima iz bliže i dalje prošlosti, štoviše da će do daljnjega proglasiti moratorij na svako otvaranje te teme.
Pokret muškog otpora je nezaustavljivo krenuo. Da muškarci podižu glavu diljem naše domovine, uvjerilo me je pismo redovitog čitatelja ove poučne kolumne, Korčulanina Ivana M., zvanog Šmajser, u kojem me izvještava da je u našem popularnom turističkom odredištu nedavno osvanuo znakoviti grafit: «Pravi muškarac nije onaj koji se ujutro brije, već onaj koji u to vrijeme čisti dlake iz zuba.» Šmajser me zamolio da napišem još jedan tekst o pravom muškarcu, svjestan da se radi o vrsti u izumiranju, koja stoga zaslužuje da je se detaljno opiše.
Domaća je jednako obrazovana, inteligentna i oslobođena bilo kakvog primitivizma iako mnogo mudrija, jer se poput kameleonoma uklapa u bilo kakvu pa tako i primitivnu sredinu.