Partija demokratskog progresa smatra da bi na predstojećim lokalnim izborima opozicija trebalo da ima zajedničkog kandidata za načelnika i gradonačelnika u svim opštinama u Republici Srpskoj, koji bi se suprotstavio kandidatu Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Ja i moja mama smo išli u poslugu da kupimo spizu. Dok smo mi gibali na putu do posluge mama je mene trenirala zadatke iz matuše. Mama je rekla: „Od finansijskih srestava u našoj obitelji, daklem kad zbrojimo sadržaj mamina i tatina takujina, ostalo je ukupno seamdeset kuna!
Sve što čovek radi, radi u cilju smanjenja tenzije, straha, rizika i nesigurnosti kako bi postigao zadovoljstvo i mir. Ovo je trvdnja koja sledi iz brojnih psiholoških teorija koje pokušavaju da predstave određene zakone ljudskog funkcionisanja. Ipak, kada pogledamo oko sebe, sve češće viđamo ljude kojima život bez rizika nije zanimljiv i koji izvesnost i mir poistovećuju sa monotonijom i dosadom. Izgleda da težnja ka miru i stabilnosti, zapravo, nije ono čemu se uvek teži. Oni jesu potrebni čoveku, ali isto tako mu je potreban i određeni nivo pobuđenosti i stimulacija kako život ne bi delovao monotono.
Ovaj razgovor sa Abdulahom Sidranom, poznatim scenaristom i književnikom koji za sebe kaže da je „pesnik na službenom putu na film“, vođen je pre njegovog dolaska u Beograd na Bitef, gde se izvodi i njegov slavni tekst „Otac na službenom putu“ u režiji Olivera Frljića, a u produkciji Ateljea 212. Sidran govori o tom svom delu, životu u tranziciji, autobiografiji koju piše...
Engleska država je razvila dobro organiziran sistem za podizanje javnih kredita, koji je kompenzirao nedostatke poreznog sistema i postao generatorom nacionalnog bogatstva i moći. Ono što je alarmiralo savremenike, i to preko političkog spektra (i stranački organiziran javni politički prostor bio je novost), bio je društveni potres što ga je izazvala financijska revolucija. Svima je bilo jasno kako novi bogataši kupuju politički utjecaj, često bukvalno kupovanjem sjedišta u parlamentu, i počinju ovladavati politikom.
Nekome tko o policijskom poslu zna samo iz američkih serija, u kojima nervozni agenti iz derutnih njujorških policijskih stanica upadaju u mračne brooklynske tattoo-salone – odakle se sljedećih pola sata čuju samo glasne psovke i mukli jauci – cijela ova stvar s Tomislavom Karamarkom može izgledati malo, pa recimo tako, nekonvencionalno.
Ugrešićeva progovara o statusu književnosti i umjetnosti danas i poziciji književnika, autora koji mora birati između pozicije da bude marginaliziran ili pripada sustavu pop-zvijezde.