Ne samo da su društveni problemi, kao što su glad, nejednakost i eksploatacija iskorenjeni, nema novca (sem u primitivnim kulturama), u politici svemira vladaju federalizam i nesvrstanost, nego su i i ljudi postali bolji, uživaju u razvijanju svoga znanja, kulture, talenata.
Književnost je nešto što se posebno shvata kao nebitno. Nastavnici se time uglavnom ne bave jer je ta čitanka je dobijena po naredbi; oni znaju da iza te čitanke stoji vlast, te neće na taj način dovoditi u pitanje svoje privilegije. Kritičari koji se bave književnošću ne čitaju udžbenike. Oni čitaju savremene romane.
Kada je euro stupio na snagu, većina ekonomista je smatrala da se radi o nedovršenom zadatku. Izostavljeni su mnogi mehanizmi prilagodbe i ništa nije stavljeno na svoje mjesto.
Inostranih investicija gotovo da i nema, a od tih tzv. stranaca gro je onih koji će prodati nešto ili maznuti štagod uz podršku vlasti, pa zbrisati. Nakon pranja para. Ozbiljan kapital ne dolazi tamo gde ne funkcionišu institucije, prvenstveno zbog zaštite privatnog vlasništva, bilo fizičkog, bilo intelektualnog. Ekonomisti i kreatori politike, koji zanemaruju važnost institucija za ekonomski rast, ulaze u rizik one čuvene zablude da traže izgubljeni novčanik ispod uličnog svetla ne zato što je tu ispao, već zato što je tu osvetljeno.
Ideja da se većina skladbi nasloni na funky-soul sedamdesetih i osamdesetih nije nikakva novost, a naslovna tema, koja i otvara album, zgodna je funk stilizacija bliska Stevieju Wonderu iz vremena “Talking Book”, no s pozadinskim vokalima i aranžmanima koji mirišu na Curtisa Mayfielda.
Negdje s početka oktobra 2011. dvojica mladića su odlučila da prošetaju Banjalukom držeći se za ruke. Šetnja je snimana sa minimalno dvije kamere, što je vidljivo iz kadrova, a zatim pažljivo izmontirana i okačena na youtube 2.10. 2011, na dan kada je trebalo da se održi Parada ponosa u Beogradu, što simbolično govori o jasnoj namjeri da se u javni prostor ciljano pusti medijska poruka ovakvog sadržaja. Nedugo zatim, posredstvom youtube-a i domino efekta društvenih mreža poput fejsbuka i tvitera, snimak postaje udarna vijest na bosanskohercegovačkim ali i regionalnim portalima izazvavši buru reakcija, kako nacionalno šovinističkih, tako i klasično homofobnih. Ovo ne treba da nas čudi ako znamo da novinari/ke ne mogu da izvještavaju van interpretativnih okvira koje ne poznaju, ali možda može na ukaže na potencijalne propuste i nepoznavanja, kako bi ubuduće ovakvih propusta bilo manje.
Zajedno sa umetnošću koja je istrošila svoje kanone, menja se i status kritike. Još je u avangardi, apsolutni autoritet, kritičar, izgubio svoj povlašćeni položaj. Kritiku sada zamenjuje recenzija. U teoretskoj terminologiji recenzija predstavlja ocenu naučnog ili umetničkog dela pre njegovog štampanja, tj. preporuku za njegovo objavljivanje.