Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu „Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak.
„Nedavno su analitičari Atlanske Inicijative objavili analizu sigurnosnih rizika u BiH. U ovoj analizi se navodi da bi islamske radikalne grupe mogle da budu, poput navijačkih huligana, ona iskra koja bi mogla da zapali nove etničke sukobe u BiH. Takva mogućnost zaista postoji. O tome sam govorio javno ranije zbog bojazni od djelovanja grupa koje su, kao što je grupa u Gornjoj Maoči, locirane u blizini entitetskih ili etničkih linija razgraničenja. Ove grupe mogu biti ili upotrijebljene od strane nekoga drugog ili ne, ali one same imaju potencijal i sredstva za takve nasilne akcije i samo je pitanje volje njihovih vođa da li će oni tako djelovati ili ne. Zato ja mislim da se ova opasnost potcjenjuje“ kaže za BUKU Esad Hećimović, bh novinar i publicista te autor knjige „Garibi – Mudžahedini u BiH 1999-2001“, koja je doživjela svoja dva izdanja, prvo u Sarajevu a drugo u Beogradu. Sa njim smo razgovarali o aktuelnoj bezbjednosnoj situaciji u BiH u svjetlu nedavnog terorističkog napada ali i o problemima funkcionisanja BiH.
Britanski Guardian ovih dana donosi zanimljiv tekst o bosanskohercegovačkoj nogometnoj reprezentaciji i njenom društveno-političkom značaju. Zanimljiv, ali uobičajeno površan, kao i uvijek kad se stranci uhvate svoje vizije naših kompleksnih nevolja, koje ti nisu sasvim jasne ni kad svaki dan u istima dišeš, a kamoli kad se uprizore kao dio egzotičnog turističkog izleta u trajanju od maksimalno četiri dana. Po Guardianu, reprezentacija je ujedinila rastureno tkivo tronacionalističkih elemenata rasutih po bridovima srcaste države (koja skoro da uopće više nema srca, a odavno ne liči niti na državu) i jedina je zaista multietnička organizacija u tom kaosu. Dobra je to bajka. Šteta samo što smo u njih davno prestali vjerovati.
Za početak jedno kratko javljanje iz Umjetničke galerije BiH, gdje sam ja, umjetnik Damir Nikšić, postavio trenutno jedan mali studio sa mojom kamerom, mojim mikrofonom. Moje radno mjesto biće ovo ovdje. Ovdje ću se boriti za deželu, moju državu BiH...
Under Cover projekcijom filma mladog autora iz regiona danas u 19 časova u Kinu Meeting Point biće otvoren 6. Pravo Ljudski Film Festival u Sarajevu. Predstavljajući raznolikost i u tematskom i u estetskom smislu, ovogodišnji festival će od 9. do 14. novembra prikazati 61 film iz 28 zemalja.
Ukoliko mašinovođe zaista ne posustanu pod pritiskom uprave Željeznica RS, a naročito Vlade RS i Predsjednika RS Milorada Dodika, onda će to zaista biti udar na njenu (prividnu) stabilnost, jer je u proteklih nekoliko godina ovo jedini primjer kad radnici jasno govore šta žele i od svojih zahjeva ne odustaju.
Prva ruska interplanetarna misija u više od dvije decenije bila je neuspješna pošto sonda bez posade na letu ka Phobosu, jednom od dva Marsova satelita, niije uspjela da zauzme pravi kurs poslije lansiranja, javila je danas ruska novinska agencija Interfaks.