Ljubav povezuje, ljubav je religio, odnosno ljubav je erotska ukoliko je seksualna. Najtajanstvenija, najskrivenija, najsvetija je zato seksualnost: otvorenost u raspor ljudskog bića kao sa-bivstvovanja, u bezdan čovjeka kao smrtnog bića. Ekstaza spolne ljubavi nije prividna, zato vjera u ekstatičnost (spolne) ljubavi nije obmana. Obmana je Vjera u Ljubav. K vjeri u ekstatičnost ljubavi spada zato i nevjera u obećanje Ljubavi, u Ženu/Muškarca ili Boga.
Upravo su u nekim Krležinim partiturama pronalažene za citiranje zgodne i zahvalne formulacije koje bi trebale potvrditi kontinuitet bosanskohercegovačke državnosti. Evo jedne takve, tek zarad ilustracije: "Bogumilsko je doba svojevrstan fenomen, kao i bogumilska kultura i civilizacija. Nemamo dovoljno dokumenata o njihovoj civilizaciji, sve je uništeno, ali je kamen ostao. Vrijeme bogumilskog svijeta je bilo čudno i opasno.
Nadam se da će događaji pokazati da grešim i da će se ispostaviti da je moj pesimizam preteran. Ali bojim se da su rizici sve veći. Zaista, može se ispostaviti da će 2012. biti godina u kojoj će eksperiment sa evrom, kulminacija pedesetogodišnjeg procesa ekonomske i političke integracije u Evropi, biti okončan.
Neko je nedavno duhovito rekao da je najbolja stvar u vezi s 2011. to što je verovatno bila bolja od 2012. U tom kontekstu, mada je politički zastoj u Americi izazivao veliku zabrinutost, moglo se dogoditi nešto gore i za Ameriku, i za svet: republikanci su mogli da nametnu svoj program štednje i preraspodele bogatima. Automatski rezovi neće biti sprovedeni do 2013, što znači da će ekonomija u 2012. biti pošteđena, ali u maloj meri.
Pisac, kao i intelektualac, treba biti korektiv društva. Koncept da je dostojanstvenije ostati izvan toga je malograđansko trabunjanje koje dolazi iz krugova intelektualaca koji misle da su iznad svega i da se ne trebaju uplitati u stvari nas pozemljara.
No, iako smo čudesno uspeli uspostaviti nekakvu državu po meri naroda (a ne čoveka) u kojoj su kulturne ustanove odbačene kao nepoželjne i suvišne (baš kao što je etnokratijama nepoželjna i suvišna funkcionalna država u vidu servisa svih građana, uključujući i one što ne mogu biti članovi Predsedništva jer nisu Srbi, Hrvati ili Bošnjaci) građanin, pa ako mu se i doda i onaj slatki, kičasti i otužni prefiks malo, naljutiće se kada pročita tešku vest: Zatvara se Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine?