Kako može jedno umjetničko djelo, jedan film, ne dokumentarni, nego igrani film, dakle, fikcija, biti dokaz za agresiju i genocid? Zbilja smo mi čudan narod, od informacije koja je do nas procurila sistemom “pokvarenog telefona”, bez da smo išta pročitali ili provjerili, mi od kulturnog događaja napravimo politički skandal.
Gdje je, onda, država blagostanja, gdje je socijalni mir, gdje je poštivanje i uvažavanje prava radnika, i u čemu se, uopće, ogleda ta izvanredna fuzija kapitalizma i socijalizma koja, sadržana u sukusu moderne socijaldemokratske ideje, predstavlja pravi put u ostvarenju onih građanskih snova o državi-prijatelju, umjesto o državi-dušmaninu?
"Moje mišljenje je da ljubav nema granica. Prema tome, meni je sasvim OK da se sklapaju brakovi između različitih vjera. I to je meni sasvim normalno. Ljubav je ljubav!"