Veliki broj građana okupio se u subotu u 18 časova kod Starog hrasta kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo zbog uništavanja Picinog parka. Građani su Gospodskom ulicom prošetali do banjalučkog Trga Krajine te se na kraju uputili prema Parku Petar Kočić.
U Americi oduvek postoji sprega između novca i politke. Ni u jednoj drugoj zemlji ne postoji više izbornih jedinica i više demokratije, ali istovremeno nijedna druga demokratija nije podložnija uticaju novca i korupciji. Najsvežiji primer: bivši guverner Ilinoisa je osuđen na 14 godina zatvora jer je upražnjeno mesto senatora Obame, posle njegovog izbora za predsednika, hteo da „proda“ onome ko najviše ponudi.
Elem, mi, Srblji, kukamo na srpsku politiku i opštu situaciju, a oni, Hrvati, ne daju ni prići. Ovdje je gore, tvrde. Sve stalo. Para niotkud. Znate kako to ide: u tuđega tatka pogolema patka. Dolje se, kažu, bolje jede, a cigarete su dvaput-triput jevtinije. Pošto su, ciknem ti ja kao ljuta guja, pa kad čuh pošto su, obli me patriotizam. Da živim u Zagrebu, morao bih dići kredit da bih pušio.
Vojnici Kfora uklonili su noćas oko dva časa barikade koje su sinoć postavili Srbi u mjestu Rudare u opštini Zvečan, u znak protesta zbog toga što je Kfor na tom području zatvorio alternativne putne pravce.
Kada se pogleda političko stanje u većini zemalja u hrvatskom okruženju, teško je ne zapaziti da se stabilnost ne može uzeti zdravo za gotovo. U Srbiji su izbori pokazali da glasači ne znaju kome da povere mandat, pa ga nisu dali nikome. To sluti na dalja politička i socijalna previranja. U Crnoj Gori su vlada i čitava vladajuća garnitura nepopularne i jasno je da će biti potrebno potražiti neka nova rešenja. U Grčkoj je teško videti da bi predstojeći izbori doveli do konačne stabilizacije.
Završen sastanak lidera koalicije okupljene oko SPS i predstavnika URS. Ivica Dačić najavio da nastavljaju pregovore sa DS-om. Dinkić: SPS ozbiljan partner.
Vreme u kome danas živimo, i o kojem stalno toliko govorimo kao o teškom i nemoralnom, zaista je porušilo mnoge vrednosti, naročito, instituciju profesora. Ljudi koji obavljaju jedan od najodgovornijih poslova, na mnogo načina nemaju poštovanje - prvo, rade za besmislene novce, a sada su učenici i njihovi roditelji dobili neka posebna prava. Neretko čujem da đaci šamaraju profesore, da se neke folk dive javno žale na nastavnike, pa onda su tu i neki donatori škola koji traže da njihova deca imamu poseban tretman.
S druge strane političari kao da misle da je put iz krize taj da se jednostavno vratimo imanju onoga što smo nekad imali. Možda za neko vrijeme možemo povratiti životni standard, ali prije ili kasnije ponestat će nam resursa, cijene će porasti i dogodit će se ista stvar. Neki ljudi smatraju da nam treba potpuno novi sustav, a to je zastrašujuće jer smo se navikli i volimo konzumirati, krivnja je na svima. Lako se damo zavesti. Naša ideja o sreći povezana je sa stvarima koje imamo.
Mislim da je bezobzirni egoizam vlasti kao i onih koji su na dnu, svakog pojedinca, vezan za ovo tlo, za ovo podneblje, neovisno o tome kako zovemo svoju naciju i gdje su nam državne granice. To je duboko u našim genima, neokrznuto putuje kroz generacije, baš kao i uvjerenje da moramo pokorno slušati što god stiže odozgo