Predstavnici penzionisanih pripadnika Oružanih snaga BiH iz Republike Srpske okupljaju su se već nekoliko dana u Parku "Mladen Stojanović" u Banjaluci i najavljuju da će tu ostati dok sa rukovodstvom Srpske ne razgovaraju o stvaranju uslova za isplatu penzija na osnovu propisa koje je usvojio parlament BiH.. Razgovarali smo sa Daliborom Subašićem, predstavnikom otpuštenih pripadnika demobilisanih snaga Šta je to što tišti ove obespravljene ljude? Kako država i entiteti ne poštuju zakone koje sami donose? Zašto su ljudi u koje se klela vlast postali kolteralna šteta i žeton za nacionalno potkusurivanje?
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena. I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju. I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te. Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Nekad davno, možda i prije tridesetak godina, negdje oko Splita il’ Šibenika desio se slučaj gdje je jedan srednjovječni gospodin, okrenut prema plavom Jadranu, počeo dozivati svoga sina:
Tokom pet i po mjeseci policijske kontrole učesnika u saobraćaju sa zatamnjenim staklima na automobilima, kontrolisalo je 4.436 vozila i sankcionisano 4.016 vozača, saopšteno je iz MUP-a Republike Srpske.
Veliki broj građana, uglavnom iz Federacije BiH svakodnevno podnosi zahtjeve za dobijanje nove lične karte u Srebrenici, kako bi mogli glasati na predstojećim lokalnim izborima u oktobru. Na taj način i uz podršku srebreničkih udruženja ali i bošnjačkih partija žele spriječiti pobjedu srpskog kandidata na izborima jer je prema biračkom spisku, u Srebrenici registrovano 9 hiljada birača od čega je preko 6 hiljada srpske nacionalnosti.
U Srebrenici će danas biti obilježeno 20 godina od stradanja 69 srpskih civla i vojnika u srebreničkim selima Zalazje, Sase i Biljača na Petrovdan 1992. godine.
Naišli tada ti dobri ljudi u sivim odijelima i cinober kravatama, pa obećali lijepoj Bosni i Hercegovini pomoći. Oni, eto, baš sutradan ujutro, lijepe li slučajnosti, putuju u daleku, obećanu Europsku uniju, pa može Bosna - ako hoće - s njima, da tamo nađe posao, ljubav i sreću. Dat će joj da jede, imaju za nju i jedan tijesan krevet, a ona neka samo nikako ne izlazi na ulicu, da je tko ne vidi, jer najebat će i oni i ona. Nećkala se malo Bosna i Hercegovina, pa pristala.Traje to tako bogami već dobrih sedamnaest godina, i svaki je dan na dugačkom putu u obećanu zemlju Europu isti: doručak-ručak-večera-seks, doručak-ručak-večera-seks....