U automobilu kojim su osumnjičeni, navodno, udarili dvogodišnju djevojčicu, pronađena je kap krvi, koja je izuzeta kao dokaz i poslata na DNK analizu kako bi bilo utvrđeno da li ona pripada Danki Ilić.
Jedan od bitnih dokaza jeste i iskaz koji je Dejan Dragijević dao u tužilaštvu, s obzirom na to da se iskaz dat u tužilaštvu tretira kao dokaz i ne može da se mijenja, za razliku od onoga što je priznato u policiji.
Tako je i sam Dragijević pred tužiocem promijenio priču i rekao da tijelo nije sakrio Srđan, kao što je prvobitno rekao, već je ispričao da je on vozio automobil, ubio dijete i sakrio tijelo. Prema nezvaničnim informacijama, rekao je i da su mu u skrivanju tijela pomogli otac i brat, piše Telegraf.rs.
Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić je na vanrednoj konferenciji za novinare, na kojoj se govorilo o detaljima ubistva Danke Ilić pokazao i fotografije na kojima su prikazani detalji sa GPS uređaja koji je bio u automobilu kojim su upravljali osumnjičeni za ubistvo.
On je rekao da su se radnici JKP “Vodovod” kretali brzinom od 20 kilometara na sat, a da je dijete najvjerovatnije izletjelo iz šipražja, te je tako došlo do udarca.
Putem sistema za praćenje službenog vozila utvrđeno je i da su osumnjičeni otišli do deponije za koju se sumnja da je bila prvo mjesto na kojoj su sakrili tijelo djevojčice. GPS je, prema do sada poznatim informacijama, pokazao da su se tamo zadržali oko pola minuta.
Osim GPS pregledani su i logovi mobilnih telefona na baznim stanicama u Boru i okolini kako bi bilo ustanovljeno ko se kretao u okolini naselja u vrijeme Dankinog nestanka.
Takođe, kao dokaz protiv Dragijevića i Jankovića mogu da se koriste snimci koji su izuzeti sa 10 nadzornih kamera u Banjskom Polju, u kom je najprije došlo do udesa, a potom su dva muškarca tijelo djeteta spakovala u prtljažnik automobila i odvezla sa lica mjesta.
Načelnik UKP Ninoslav Cmolić je, kada se još govorilo o prvoj verziji događaja, koja je proistekla iz iskaza osumnjičenih, rekao da vozač, odnosno Dejan, nije znao gdje je tijelo, a da je sa Srđanom razgovarao telefonom dva ili tri dana nakon ubistva i da mu je Srđan rekao: “To je moja briga, ja sam odradio šta je trebalo”.
Zasad nije poznato da li je ta rečenica proistekla iz priznanja osumnjičenih ili se do nje došlo pregledom komunikacija, ali priča je doživjela obrt kada je Dejan u tužilaštvu rekao da je ipak on bio taj koji je sakrio tijelo djevojčice na nepoznatu lokaciju.