Klimatska upozorenja mogu propasti u zaštiti zajednica čak i kada je nauka pouzdana ako ljudi ne razumiju rizike ili ne vjeruju informacijama koje primaju, rekla je za Anadolu šefica istraživačkog instituta Ujedinjenih nacija.
Shen Xiaomeng, direktorica Univerzitetskog instituta UN za okoliš i ljudsku sigurnost (UNU-EHS), rekla je da vlade i naučnici moraju poboljšati način na koji komuniciraju naučne nalaze kako bi pomogli ljudima da se pripreme za katastrofe povezane s klimom.
“Ne nedostaje nam znanja”, rekla je Shen na marginama UN-ove klimatske konferencije COP31 u Antaliji, Turska.
“Ono što nam nedostaje jeste da destiliramo znanje i prevedemo ga u poruke, koje ne samo da dotiču umove ljudi, već i njihova srca, kako bi im zapravo omogućile da promijene svoje ponašanje”, dodala je.
Shen je naglasila da bi naučnici trebali raditi zajedno s drugim zainteresovanim stranama i koristiti kreativne pristupe, uključujući muziku i umjetnost, kako bi naučne informacije učinili dostupnijim javnosti.
– Jasna komunikacija, povjerenje javnosti –
Shen je rekla da se sistemi ranog upozorenja suočavaju s nekoliko izazova, uključujući nedovoljnu političku spremnost za ulaganje u prevenciju, poteškoće u komunikaciji rizika i potrebu da se sistemi učine otpornijim.
“Svi znamo da prevencija košta samo pet posto troškova katastrofe ako se dogodi. Ali ipak, vrlo je teško uvjeriti političare da investiraju u tako dugoročnu dobit”, rekla je.
Objasnila je da ulaganja u sisteme ranog upozorenja često zahtijevaju dugoročnu političku posvećenost jer se katastrofe možda neće dogoditi nekoliko godina, što čini koristi od preventivnih mjera manje očiglednim.
Pored ulaganja, jednako je važno prenositi upozorenja na način koji ljudi mogu razumjeti, rekla je ona, navodeći smrtonosne poplave u Njemačkoj kao primjer izazova s kojima se suočavaju čak i razvijene zemlje.
“Ako obavijestite ljude da nivo vode dostiže određenu visinu, oni ne znaju kako to da protumače”, rekla je Shen.
Naglasila je potrebu da se tehnički podaci iz upozorenja pretoče u jezik koji ljudi mogu razumjeti i na osnovu kojeg mogu djelovati.
“Mislim da se ovdje zapravo radi o naučnoj komunikaciji – o tome kako nauku približiti običnim ljudima jer oni ne mogu koristiti sav taj stručni žargon i složene termine koje ne bi razumjeli”, dodala je.
Shen je istakla da efikasna komunikacija zavisi od povjerenja javnosti u one koji izdaju upozorenja.
“Smatram da nam je, više nego ikada, potrebno da nauku stavimo u prvi plan i da ona postane pouzdan izvor informacija za ljude”, rekla je.
Uspostavljanje nauke kao pouzdanog izvora informacija ključno je kako bi ljudi uvažili upozorenja i slijedili zvanične upute, dodala je.
– Kako klimatske rizike učiniti opipljivijim –
Shen je pozvala naučnike da složene podatke objašnjavaju putem primjera bliskih svakodnevnom iskustvu, umjesto da se oslanjaju na tehničku terminologiju i brojke koje javnosti mogu biti teške za razumijevanje.
Navodeći primjere šumskih požara u Evropi, rekla je da bi se, umjesto navođenja broja hektara izgorjelog zemljišta, mogli koristiti primjeri koji su ljudima poznatiji, što bi im pomoglo da bolje shvate razmjere uništavanja okoliša.
Kao primjer mjerne jedinice koja bi ljudima pomogla da vizualiziraju obim gubitka šuma, navela je fudbalske terene.
“Ako ljudima kažete da je izgorjelo, recimo, milion fudbalskih terena, to će kod njih stvoriti i emocionalnu povezanost, jer ljudi prate fudbal, a mnogi su i njegovi ljubitelji”, objasnila je Shen.
“Tako se stvara veza. Mislim da jezik trebamo prilagoditi na način s kojim se ljudi mogu poistovjetiti. To je mnogo efikasnije”, dodala je.
– Dugoročno, međusobno povezano planiranje –
Shen je pozvala vlade da razmotre međusobnu prirodu klimatskih rizika prilikom razvoja strategija prilagođavanja.
“Rizici su po prirodi međusobno povezani. Postoji kaskadni efekat složenosti”, rekla je.
Navela je ciklon Amphan u Bangladešu tokom pandemije COVID-19, kada su se ljudi morali evakuisati u skloništa, a istovremeno suočili s rizikom od infekcije.
Vlasti moraju uzeti u obzir preklapajuće vanredne situacije prilikom dizajniranja planova evakuacije i osigurati da skloništa mogu sigurno smjestiti ljude tokom kriza javnog zdravlja, rekla je.
Shen je priznala napredak vlada u rješavanju međusobno povezanih rizika, ali je pozvala na veće napore kako bi se prešlo s kratkoročnih odgovora na dugoročno planiranje.
Naglasila je potrebu za inovativnijim strategijama prilagođavanja i većom razmjenom znanja između zemalja.
– Manje velikih riječi, a više većih akcija –
Pretvaranje klimatskih obaveza u konkretne akcije ostaje jedan od najvećih izazova s kojima se zemlje suočavaju, rekla je Shen, naglašavajući fokus COP31 na implementaciji.
“Na COP-u čujemo mnogo velikih riječi, a čujemo i mnogo obaveza zemalja”, rekla je.
Napomenula je da su neke zemlje u razvoju pokazale veću ambiciju od razvijenih zemalja, ali je upozorila da obezbjeđivanje finansijske podrške potrebne za ispunjavanje obaveza ostaje glavni izazov.
Shen je pozvala i vlade da gledaju dalje od kratkoročnih političkih i ekonomskih razmatranja, posebno prilikom planiranja prilagođavanja klimatskim promjenama i oporavka nakon katastrofe.
“Dakle, za mene bi idealno bilo da vidimo manje velikih riječi, a više većih akcija”, rekla je.
Ona je opisala sprovođenje obaveza nakon što se zemlje vrate kući kao ključnu mjeru uspjeha COP31.
“Mislim da su prethodni COP-ovi pripremili teren za sprovođenje, a sada je zapravo vrijeme za sprovođenje”, dodala je.