Nakon prošlosedmičnih izbora, američki predsjednik Donald Tramp suočava se sa novom političkom realnošću, a potezi koje povlači izazivaju sve veću zabrinutost među pojedinim stručnjacima i analitičarima.
Dok se u narednim sedmicama očekuje promjena odnosa snaga u Kongresu, upozorenja se odnose na mogućnost dodatne radikalizacije predsjedničke administracije, jačanje kruga najodanijih saradnika i pritisak na političke protivnike.
U središtu ovih upozorenja nalazi se koncept takozvane „kasne faze radikalizacije“, koji opisuje situaciju u kojoj politički lider, suočen sa slabljenjem vlastite pozicije, dodatno učvršćuje kontrolu i sve oštrije reaguje na kritike.
Zašto stručnjaci upozoravaju na radikalizaciju?
Rut Ben-Gijat, istoričarka i stručnjakinja za autoritarne režime, smatra da se aktuelna politička situacija može posmatrati kroz prizmu „kasne faze radikalizacije“. Prema njenom tumačenju, riječ je o periodu u kojem oslabljeni lider nastoji da ukloni neodlučne iz svog okruženja, okruži se najodanijim saradnicima i pojača obračun sa onima koje doživljava kao protivnike.
Zabrinutost zbog narednog perioda izrazio je i Robert Pejp, nekadašnji savjetnik u administraciji Baraka Obame, koji smatra da bi osam sedmica do stupanja novih demokratskih poslanika na dužnost moglo biti posebno osjetljivo za američke institucije.
Dodatna upozorenja iznijela je forenzička psihijatrica Bandi Li, govoreći o Trampovoj nepredvidivosti i njegovom odnosu prema nuklearnom oružju. Ona smatra da bi politički neuspjesi i potreba za očuvanjem vlastitog imidža mogli povećati rizik od nepromišljenih poteza.
Njene izjave predstavljaju procjene i upozorenja, a ne dokaz da postoji konkretan plan za upotrebu nuklearnog oružja.
Stiven Miler na čelu kabineta – kakvu ulogu dobija?
Jedan od poteza koji je izazvao posebnu pažnju jeste imenovanje Stivena Milera na poziciju šefa kabineta Bijele kuće.
Miler je poznat po tvrdim stavovima o migracijama i bezbjednosnoj politici, kao i po značajnom uticaju na Trampovu političku agendu. Njegovo imenovanje pojedini kritičari vide kao signal da bi administracija mogla dodatno zaoštriti pristup prema političkim protivnicima i demonstrantima.
Prema navodima iz izvornog izvještaja, Miler je ranije podržavao oštre mjere prema civilnim brodovima na Karibima, upotrebu Zakona o pobuni (Insurrection Act) i širenje ovlašćenja izvršne vlasti.
Takve poteze kritičari povezuju sa rizikom od zloupotrebe državnih institucija i sužavanja prostora za političko neslaganje.
Istrage protiv demokrata i granice slobode govora
Dodatnu političku napetost izazvale su Trampove objave na društvenim mrežama, u kojima je demokratske članove Kongresa nazvao „ucjenjivačima“ koje treba zatvoriti i zatražio istragu Ministarstva pravde.
Vršilac dužnosti državnog tužioca Tod Blanš izjavio je za CNN da bi krivične istrage mogle biti pokrenute, u zavisnosti od sadržaja izjava i toga da li postoje elementi krivičnog djela.
U središtu spora našle su se izjave demokratske senatorke Elise Slotkin, koja je studentima savjetovala da dobro razmisle prije nego što prihvate posao u administraciji, kao i kongresmena Roberta Garsije, koji je Trampovim saradnicima poručio da angažuju advokate.
Kritičari administracije smatraju da bi pokretanje istraga zbog takvih izjava moglo otvoriti ozbiljna pitanja o zaštiti slobode govora i političkog neslaganja.
Posebnu pažnju izaziva i Predsjednički memorandum o nacionalnoj bezbjednosti 7 (NSPM-7), koji je, prema navodima iz izvornog teksta, usmjeren na prepoznavanje i suzbijanje aktivnosti koje administracija povezuje sa domaćim terorizmom.
Protivnici ovog dokumenta upozoravaju da bi široko tumačenje njegovih odredaba moglo dovesti do označavanja političkog aktivizma i kritičkih stavova kao bezbjednosne prijetnje. U izvornom izvještaju navodi se i da Tramp traži dodatnih 166,1 milion dolara za finansiranje novih agenata koji bi sprovodili ove mjere.
Može li Kongres zaustaviti dalje zaoštravanje?
Uprkos upozorenjima, promjena odnosa snaga u Kongresu mogla bi predstavljati važan institucionalni protivteg Bijeloj kući.
Novi demokratski poslanici trebalo bi da preuzmu funkcije u januaru, čime bi opozicija dobila dodatne mogućnosti za nadzor rada administracije i pokretanje političkih i zakonodavnih inicijativa.
Pojedini republikanci takođe su kritikovali Milerovo imenovanje, što pokazuje da zabrinutost zbog pojedinih poteza administracije nije ograničena samo na demokratski tabor.
U tekstu se kao primjer političkog poraza koji je doveo do promjene vlasti navodi Mađarska i izborni neuspjeh Viktora Orbana, Trampovog političkog saveznika.
Pred Sjedinjenim Američkim Državama tako je period u kojem će se posebno pratiti odnos između izvršne vlasti, Kongresa, pravosuđa i građanskih sloboda. Ključno pitanje biće da li će institucije uspjeti da očuvaju međusobnu kontrolu i ograniče eventualne zloupotrebe političke moći