Projekat izgradnje tri hidroelektrane na Gornjoj Drini, koji je Vlada Republike Srpske još 2010. godine proglasila projektom od javnog interesa, ni nakon više od decenije nije stigao do faze izgradnje. Umjesto najavljenog povećanja proizvodnje električne energije, iza projekta su ostali sporni vlasnički odnosi, nejasnoće oko priznavanja višemilionskih ulaganja, nedostatak kredita i pitanja o tome ko će imati najveću korist od buduće proizvodnje struje.
Prema dokumentaciji koju je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), koncesiono preduzeće „HES Gornja Drina“ dobilo je koncesiju na 50 godina za izgradnju i korišćenje hidroelektrana „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“. Većinski vlasnik postala je „Elektroprivreda Srbije“ (EPS), sa udjelom od 51 odsto, dok ostatak pripada „Elektroprivredi Republike Srpske“ (ERS).
Posebnu pažnju privlači činjenica da je EPS u projekat ušao bez javnog poziva, uplatom 44,5 miliona KM osnivačkog kapitala. Istovremeno, izgradnja je godinama odgađana, a za realizaciju je potrebno više od 861,5 miliona KM, uglavnom iz kreditnih izvora koji još nisu obezbijeđeni.
Od projekta od javnog interesa do koncesije na 50 godina
Vlada Republike Srpske je u julu 2010. godine, u vrijeme kada je premijer bio Milorad Dodik, zaključila da je prioritetna izgradnja sistema hidroelektrana na Gornjoj Drini od javnog interesa. Plan je bio da tri elektrane kod Foče povećaju proizvodnju električne energije u Srpskoj za oko devet odsto.
Prva koncesija, za hidroelektranu „Buk Bijela“, dodijeljena je u junu 2016. godine konzorcijumu koji su činili ERS i njeno zavisno preduzeće „Hidroelektrane na Drini“ iz Višegrada. Rok za izgradnju bio je jun 2022. godine, a investicija je procijenjena na 382,4 miliona KM.
Za koncesiono pravo plaćeno je 764.816 KM, dok je za osnivanje koncesionog preduzeća izdvojen još milion KM. Veći dio troškova snosilo je višegradsko preduzeće, koje je zbog toga imalo i veći vlasnički udio.
Međutim, već 2019. godine dolazi do promjene vlasničke strukture. „Hidroelektrane na Drini“ odlučuju da se povuku iz projekta i svoj osnivački udio prodaju ERS-u za 800.000 KM.
Ulaganje od 24,2 miliona KM procijenjeno na 16 miliona
Odluka o prodaji izazvala je nezadovoljstvo pojedinih akcionara višegradskog preduzeća. Prema knjigovodstvenoj evidenciji, do kraja 2018. godine u projekat je bilo uloženo 24,2 miliona KM kroz istraživanja, pripremne radove, eksproprijaciju, tehničku dokumentaciju i druge troškove.
Na pitanje predstavnika investicionog fonda „Kristal invest“ da li će taj novac biti nadoknađen, direktor „Hidroelektrana na Drini“ Nedeljko Perišić odgovorio je da se prodaje samo osnivački udio, dok će se o ostalim troškovima naknadno razgovarati sa ERS-om.
Nezavisna procjena revizorske kuće „Deloitte“ iz Banjaluke iz maja 2019. godine donijela je novi problem. Vrijednost ulaganja procijenjena je na 16 miliona KM, umjesto 24,2 miliona KM koliko je bilo evidentirano u poslovnim knjigama.
Prema nalazima revizora, dio dokumentacije bio je zastario ili neadekvatan, a za pojedine troškove nije bilo dovoljno dokaza. Zbog toga je višegradsko preduzeće moralo korigovati knjigovodstvene podatke, što je uticalo i na njegov poslovni rezultat, a posredno i na mogućnost isplate dividende akcionarima.
U martu 2021. godine ERS i „Hidroelektrane na Drini“ zaključili su ugovor prema kojem će biti nadoknađeno 9,4 miliona KM priznatih troškova. Dio se odnosio na koncesionu naknadu, a 8,8 miliona KM na eksproprijaciju nekretnina, uz isplatu u deset godišnjih rata.
Prva rata od 876.212 KM uplaćena je u februaru 2025, a druga u februaru 2026. godine. Preostale rate predviđene su do 2034. godine.
Perišić nije želio razgovarati sa novinarima CIN-a, ali je u pisanom odgovoru naveo da isplata preostalog priznatog ulaganja još nije ugovorena i da su rok i dinamika isplate stvar poslovne politike između preduzeća i ERS-a.
EPS postao većinski vlasnik bez javnog poziva
U međuvremenu je ERS nastavio objedinjavanje projekta. U februaru 2019. godine dobio je koncesiona prava za hidroelektrane „Foča“ i „Paunci“, za šta je plaćeno 2,3 miliona KM.
Sva tri projekta objedinjena su u koncesionom preduzeću koje danas posluje pod nazivom „Hidroelektroenergetski sistem Gornja Drina“ (HES Gornja Drina) sa sjedištem u Foči.
ERS je u osnivački kapital unio 42,7 miliona KM, uključujući novčana sredstva, poslovnu zgradu u Foči, tehničku dokumentaciju i koncesiona prava.
Sredinom 2020. godine u projekat ulazi „Elektroprivreda Srbije“, koja uplatom 44,5 miliona KM preuzima 51 odsto vlasništva. Prema dokumentima u posjedu CIN-a, EPS je izabran bez javnog poziva.
Ugovor između dvije elektroprivrede predviđa da će preduzeće obavljati registrovane djelatnosti radi sticanja dobiti i da neće biti u obavezi da zadovoljava javne potrebe. Takođe je predviđena mogućnost prenosa vlasničkih udjela trećim licima nakon puštanja elektrana u rad, kao i mogućnost zalaganja koncesionih prava kod finansijera, uz potrebna odobrenja.
Dobit bi se dijelila najmanje jednom godišnje, dok je za rješavanje eventualnih sporova ugovorena arbitraža pred Međunarodnom trgovinskom komorom u Beču.
Kamen temeljac položen, ali gradnja nije počela
U maju 2021. godine svečano je položen kamen temeljac za hidroelektranu „Buk Bijela“. Tadašnja premijerka Srbije Ana Brnabić i premijer Republike Srpske Radovan Višković predstavljali su projekat kao važan korak u saradnji dvije strane.
Višković je najavio zajedničku investiciju od oko 440 miliona KM, dok je Brnabić govorila o novom početku u odnosima Republike Srpske i Srbije.
Međutim, uprkos svečanim najavama, izgradnja tri hidroelektrane nije počela. Rokovi predviđeni koncesionim ugovorima su prošli, a aneksima iz 2025. godine dodatno su produženi.
Prema dokumentaciji CIN-a, za realizaciju cijelog projekta potrebno je više od 861,5 miliona KM, ali krediti neophodni za finansiranje još nisu ugovoreni.
Iz EPS-a su za CIN naveli da ne planiraju prenositi svoj vlasnički udio i da je projekat i dalje u fazi pripreme. ERS, s druge strane, nije odgovorio na zahtjeve novinara za razgovor.
Ekološke i pravne prepreke dodatno komplikuju projekat
Osim finansijskih i vlasničkih pitanja, projekat prate i sporovi u vezi sa zaštitom životne sredine i nadležnošću za dodjelu koncesije.
Ekološka udruženja upozoravaju da bi izgradnja akumulacija mogla imati ozbiljne posljedice po prirodu, turizam i životinjski svijet Gornje Drine. Posebno se ukazuje na moguće ugrožavanje mladice, endemske vrste ribe.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu smatra da izgradnja takvih objekata ne može proći bez negativnih posljedica po klimu i biodiverzitet ovog područja.
„Naši pokazatelji nam govore da mi takav objekat takvog tipa uopšte nemamo u našoj zemlji, a sa druge strane, to jako utiče na genetički materijal vrste“, upozorio je Topić.
Sporna je i nadležnost za dodjelu koncesije. Predstavnici vlasti na nivou BiH smatraju da je Drina državna imovina i da entitetska vlada nema nadležnost da samostalno dodjeljuje koncesije na tom području. Ustavni sud BiH naložio je Komisiji za koncesije BiH da riješi sporna pitanja, ali ona još nisu okončana.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH upozorava da nedostatak transparentnosti u ovakvim projektima otežava javnosti da utvrdi ko koristi prirodne resurse i kakvu korist od toga ima društvo.
Milionska ulaganja, produženi rokovi i bez odgovora o koristima
Projekat koji je 2010. godine predstavljen kao strateški poduhvat za povećanje proizvodnje električne energije danas se suočava sa nizom otvorenih pitanja: od načina izbora strateškog partnera i promjene vlasničkih udjela, preko priznavanja ranijih ulaganja, do nedostatka novca za početak gradnje.
Posebno je važno pitanje kako će se javni interes, zbog kojeg je projekat prvobitno proglašen prioritetnim, ostvarivati kroz koncesiono preduzeće čiji ugovor predviđa poslovanje radi sticanja dobiti i ne obavezuje ga da zadovoljava javne potrebe.
Dok se ne obezbijede finansiranje, potrebne dozvole i riješe pravni sporovi, tri hidroelektrane na Gornjoj Drini ostaju projekat sa velikim najavljenim investicijama, ali bez započete gradnje.