Pokret okupljen oko Studentske liste, koji je na izborima u Srbiji porazio naprednjake i preuzeo odgovornost za formiranje nove vlasti, funkcioniše po pravilima koja se bitno razlikuju od svega na šta je javnost navikla u domaćoj politici. To pokazuje i reportaža Financial Timesa, čiji su novinari došli do internih snimaka, svjedočenja i detalja sa plenuma na kojima je nastajao politički pokret koji sada treba da upravlja državom.
FT opisuje kako je sve počelo na plenumima, još u decembru 2024. godine, ubrzo nakon tragedije u Novom Sadu, kada je pad nadstrešnice na željezničkoj stanici postao okidač za studentsko organizovanje. Upravo iz tog bunta, tuge i osjećaja da je sistem zakazao, izrastao je pokret koji je na kraju pobijedio na izborima.
Studentska lista, sastavljena uglavnom od profesora, ljekara, stručnjaka, pisaca i drugih javnih ličnosti bez velikog političkog iskustva, osvojila je vlast nakon 14 godina dominacije Srpske napredne stranke. Prema pisanju FT-a, pobjeda je bila toliko uvjerljiva da je Aleksandar Vučić priznao poraz i prije nego što su svi glasovi bili prebrojani.
Ali, kako navodi ovaj list, izborna pobjeda bila je tek prvi korak. Pravi izazov tek počinje: ljudi koje su studenti kandidovali sada moraju da pokažu da umiju voditi državu, a da pritom ne izdaju principe na kojima je pokret nastao.
Jedna od ključnih ideja cijelog pokreta bila je odsustvo vođe. Umjesto jednog lidera, odluke su se donosile kolektivno, kroz rasprave i glasanja na plenumima. Kandidati za poslanike nisu birani odozgo, po partijskoj poslušnosti, nego kroz višemjesečni proces unutar univerzitetskih zajednica. Svaki student mogao je predložiti kandidata, ali samo uz njegov prethodni pristanak.
Financial Times piše i da je čitav proces bio izuzetno oprezan i zatvoren prema javnosti. Na nekim sastancima telefoni su ostavljani vani, a kandidatima su davani nadimci kako bi se spriječilo curenje informacija i medijsko otkrivanje identiteta prije konačne odluke.
Posebno je zanimljiv detalj da su kandidati, još prije šest mjeseci, potpisali takozvane “društvene ugovore”. Riječ je o dokumentima kojima su se obavezali da će poštovati vrijednosti i planove pokreta, te ostati vjerni političkom pravcu koji su studenti zacrtali. Time su studenti pokušali napraviti ono što u ovdašnjoj politici gotovo nikad ne postoji – neku vrstu javne i moralne obaveze izabranih predstavnika prema ljudima koji su ih kandidovali.
Studentska lista osvojila je 53 odsto glasova, što znači da pravo na ulazak u parlament ima 140 kandidata. Sada slijedi rok od 30 dana da se dogovori ko će preuzeti mandate, a potom i dodatnih 60 dana za formiranje vlade i izbor premijera i ministara.
Za razliku od klasičnih političkih stranaka, studenti ne planiraju da trajno ostanu u prvim redovima vlasti. Njihova namjera je da se vrate svojim životima i fakultetima, ali da zadrže nadzornu ulogu nad ljudima koje su izgurali na političku scenu. Drugim riječima, ne žele postati nova partijska kasta, već korektiv onih koji će formalno upravljati institucijama.
Financial Times podsjeća i na historijsko upozorenje: Srbija već pamti jednu revoluciju koja je srušila stari režim, ali nije ispunila sva očekivanja građana. Upravo zato je sada ključno pitanje može li nova vlast ostati jedinstvena i sprovesti stvarne reforme u prvih šest do dvanaest mjeseci.
Ipak, optimizam u pokretu očigledno postoji. Njihovo samopouzdanje dodatno hrani i razmjer pobjede – Studentska lista osvojila je više od 620.000 glasova više od Vučićeve stranke.
Suština cijele priče možda je stala u jednu rečenicu koju prenosi FT: ako ljudi koje su kandidovali ne budu radili kako treba, studenti poručuju da će ih smijeniti.
To je možda i najveća novost koju je ovaj pokret unio u politiku Srbije – ideju da vlast nije nagrada ni privatni posjed, nego mandat koji može biti oduzet čim se iznevjeri povjerenje.