„Iza svakog broja bio je jedan čovjek, jedno ime, jedna porodica, jedna soba u kojoj je neko čekao da se vrati.“
U Banjaluci je obilježena druga godišnjica tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojoj je život izgubilo 16 ljudi.
Okupljenima se obratila studentica koja je održala emotivan govor o žrtvama, odgovornosti institucija, korupciji, nepravdi i obavezi akademske zajednice da ne ćuti.
„Šta nam vrijedi znanje ako nas ne učini boljim ljudima? Šta nam vrijedi obrazovanje ako nas ne nauči da osjetimo tuđu bol?“
Govoreći o političkim promjenama u Srbiji, studentica je poručila da se otvara prostor za pravdu, ali da ona mora podrazumijevati odgovornost svih koji su doprinijeli tragediji.
„Pravda je kada odgovorni odgovaraju, kad se istina ne skriva, kada institucije rade ono zbog čega postoje.“
Govor je završila čitanjem imena svih 16 žrtava, uz poruku:
„16 života i 16 svjetova. Neka im je vječna slava.“