Dok su hiljade demonstranata izlazile na ulice Francuske, a sukobi sa policijom eskalirali u više gradova, Emanuel Makron i njegova supruga Brižit fotografisani su na koncertu Selin Dion. Prizor je odmah izazvao poređenja sa Marijom Antoanetom.
Francuska je u petak bila zahvaćena masovnim protestima, sukobima, paljenjem barikada i javnih objekata, dok je predsjednički par veče proveo u privatnoj loži na koncertu Selin Dion.
Makron i Brižit su, prema objavljenim fotografijama i snimcima, aplaudirali i uživali u muzici, dok su se samo nekoliko sati kasnije širom zemlje nizali prizori nasilja.
Ulice su bile blokirane, automobili prevrtani, objekti oštećeni, a policija je intervenisala protiv demonstranata.
Do 18 časova bilo je uhapšeno više od 400 osoba, od čega gotovo 200 u Parizu.
I upravo je taj kontrast – predsjednik pleše dok država ključa – postao jedan od glavnih motiva kritika na račun Makrona.
„Ponašaju se kao Luj XVI i Marija Antoaneta“
Poređenje sa francuskom kraljicom Marijom Antoanetom brzo se proširilo društvenim mrežama i među demonstrantima.
– Makron i Brižit ponašaju se kao Luj XVI i Marija Antoaneta, koji su pogubljeni tokom Francuske revolucije 1789. godine. Izgleda da misle da nikakav problem ne postoji – izjavila je Lina Bernar, organizatorka protestnog skupa na sjeveru Pariza.
Istorijsko poređenje je, naravno, prije svega politička metafora.
Ali u atmosferi u kojoj građani protestuju zbog troškova života, socijalne nejednakosti i stanja javnih službi, fotografija predsjedničkog para na koncertu dobila je potpuno drugačije značenje.
Posebno jer su protesti iz prvobitno užeg razloga prerasli u šire nezadovoljstvo vlastima.
A kada se na jednoj strani vide zapaljene barikade, a na drugoj predsjednički par koji uživa u koncertu – politički kontrast gotovo da se sam nameće.
Bagete kao simbol protesta
Demonstranti su na ulicama nosili čak i bagete, što je bilo svojevrsno podsjećanje na istoriju Francuske i ulogu hljeba u društvenim nemirima.
Jer kada građani počnu govoriti da im je život preskup, da javne službe ne funkcionišu i da politička elita živi u potpuno drugom svijetu, svaka fotografija vlasti koja izgleda bezbrižno može postati mnogo više od obične fotografije.
U Lilu su demonstranti upali u gradsku vijećnicu, dok su oštećene i gradske vijećnice u Grenoblu i drugim gradovima.
U Lionu je zapaljena istorijska zgrada turističkog biroa, što je gradonačelnik opisao kao „tragediju“.
Nasilje i uništavanje imovine zabilježeni su i u Pou, Monpeljeu, Tuluzu i Valansu.
Od školskih problema do pobune protiv sistema
Protesti su počeli prošlog mjeseca zbog problema u školama u siromašnijim predgrađima Pariza, ali su se vrlo brzo proširili na šire društveno nezadovoljstvo.
Građanima su se pridružili i pripadnici pokreta „Žuti prsluci“, koji su tokom prvog Makronovog mandata mjesecima demonstrirali protiv njegove ekonomske politike.
Sada se na ulicama ponovo čuje zahtjev za promjenom.
Makronu drugi mandat ističe u maju, a francuski ustav mu ne dozvoljava da bude izabran i treći put uzastopno.
To znači da se već otvoreno govori o njegovom političkom nasljeđu.
I dok se predsjednik približava kraju svoje posljednje predsjedničke etape, ulica mu šalje poruku da se nezadovoljstvo građana ne može riješiti samo političkim govorima.
Francuska između revolta i političke blokade
Poseban problem predstavlja činjenica da se socijalno nezadovoljstvo sve više prepliće sa političkom krizom.
Kritičari vlasti Makrona optužuju da je izgubio kontakt sa svakodnevnim problemima građana, dok predsjednik za podsticanje protesta optužuje radikalnu ljevicu i stranku Nepokorena Francuska.
Oni te optužbe odbacuju.
Ali bez obzira na to ko politički profitira od protesta, slike iz francuskih gradova govore da je nezadovoljstvo ozbiljno.
Jedna Francuska te noći pjevala je uz Selin Dion. Druga je bila na ulicama, iza barikada.
I upravo zbog tog prizora nastala je možda najbrutalnija politička metafora cijelog protesta:
Francuska gori – a Makron i Brižit se češljaju.