Evropski put Crne Gore ponovo je ušao u zonu političkog rizika, nakon što je Hrvatska intervenisala u zaključke Evropskog savjeta i iz njih izbačene formulacije koje su Podgorici davale jasniju perspektivu za privremeno zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja do kraja godine.
Iako se za sada ne može govoriti o formalnoj blokadi Crne Gore, poruka je jasna: Zagreb ima mogućnost da uspori evropski put Podgorice, dok se u pozadini već uključuju druge evropske prijestonice.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, izmjene su napravljene nakon intervencije hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Izbačen rok koji je Podgorica očekivala
U ranijem nacrtu zaključaka stajalo je da se do kraja ove godine postigne dogovor o privremenom zatvaranju svih preostalih pregovaračkih poglavlja, uz uslov da Crna Gora sprovede potrebne reforme.
U konačnoj verziji ta vremenska odrednica je izostavljena.
Umjesto jasnog roka, Evropsko vijeće sada samo prima na znanje namjeru predsjedništva Savjeta da radi na privremenom zatvaranju preostalih poglavlja, pod uslovom da Crna Gora ispuni tražene reforme.
Na papiru možda izgleda kao mala promjena formulacije.
Politički, međutim, razlika je ogromna.
Crna Gora je posljednjih godina predstavljana kao najnaprednija kandidatkinja za članstvo u EU, a upravo je završetak pregovaračkih poglavlja trebalo da bude dokaz da proces proširenja ponovo dobija ozbiljan zamah.
Zagreb tvrdi da ne blokira, ali traži „rješenja“
Plenković ne prihvata tvrdnje da Hrvatska želi zaustaviti evropski put Crne Gore.
Naprotiv, poručuje da Zagreb podržava proširenje EU i princip da svaka država napreduje prema vlastitim zaslugama.
„Želimo da se ti razgovori nastave, da riješimo tih nekoliko otvorenih pitanja za koje mi smatramo da su s aspekta Crne Gore itekako rješivi“, rekao je Plenković.
Problem je, međutim, u tome što se bilateralni sporovi ponovo prepliću sa procesom evropskih integracija.
Hrvatska od Crne Gore traži rješavanje više otvorenih pitanja, uključujući pitanja nestalih, ratnih zločina, obeštećenja bivših logoraša, imovinsko-pravnih odnosa i položaja Hrvata u Crnoj Gori.
Zagreb tvrdi da su zahtjevi legitimni i rješivi.
Podgorica, s druge strane, mora računati na činjenicu da jedna članica EU može svojom pozicijom značajno uticati na brzinu njenog napredovanja.
Berlin se uključuje – strah od novog „sjevernomakedonskog scenarija“
Posebno je značajno što se, prema pisanju Euronewsa, u priču uključila Njemačka.
Berlin je navodno zatražio od Zagreba da što prije riješi sporove sa Crnom Gorom kako ne bi bio ugrožen njen evropski put, a Njemačka je čak ponudila i posredovanje.
Zašto je to važno?
Zato što se u evropskim prijestonicama očigledno sve više strahuje da bi novi bilateralni spor mogao proizvesti isti efekat koji je evropski proces imao u Sjevernoj Makedoniji – godine čekanja, frustraciju građana i jačanje evroskeptičnih političkih snaga.
Ako bi Crna Gora, nakon godina reformi i približavanja EU, ponovo dobila poruku da napredovanje zavisi i od rješavanja bilateralnih pitanja sa susjedima, kredibilitet cijelog procesa proširenja mogao bi biti ozbiljno narušen.
„Problem nije u kominikeu, nego u onome što se dešava iza zatvorenih vrata“
Adnan Ćerimagić iz Evropske inicijative za stabilnost upozorava da zaključci samita nisu ispunili očekivanja Podgorice.
Umjesto jasne podrške cilju da se sva poglavlja zatvore do kraja godine, dobivene su formulacije koje ostavljaju prostor za različita tumačenja.
I upravo tu je ključ problema.
Nije toliko važno šta piše u jednom evropskom kominikeu koliko pitanje ko i kako koristi pravo veta i političkog uslovljavanja.
Jer ako jedna članica EU može bilateralni spor pretvoriti u kočnicu procesa proširenja, onda se otvara mnogo šire pitanje budućnosti evropske politike prema Zapadnom Balkanu.
Crna Gora postaje test za cijelu politiku proširenja
U zaključcima Evropskog savjeta proširenje se ponovo opisuje kao geostrateška investicija u mir, bezbjednost i stabilnost Evrope.
Ali upravo će slučaj Crne Gore pokazati koliko ta politička deklaracija vrijedi u praksi.
Ako Podgorica ispuni kriterijume, a zatim ipak bude usporena zbog otvorenih pitanja sa jednom članicom EU, druge zemlje kandidati imaće razloga da se zapitaju koliko je njihov evropski put zaista zasnovan na reformama, a koliko na političkim odnosima unutar same Unije.
Zato ovo više nije samo spor Zagreba i Podgorice.
Crna Gora je trenutno postala svojevrsni test: može li EU održati obećanje o proširenju ili će još jednom dozvoliti da bilateralni sporovi postanu veći od evropskog procesa?