Goran Bare, legendarni frontmen grupe Majke, preminuo je 9. oktobra 2026. godine u 62. godini života. Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj rok sceni, ali i životnu priču obilježenu velikim uspjesima, bolnim gubicima i dugogodišnjim ličnim borbama. U posljednjem intervjuu za „Večernji list“, iz septembra 2022. godine, otvoreno je govorio o smrti supruge Mirjane, odnosu sa sinom, počecima karijere i zavisnosti od heroina.
Vijest o odlasku jednog od najprepoznatljivijih glasova regionalnog roka rastužila je brojne ljubitelje muzike. Bare je bio mnogo više od pjevača grupe Majke – bio je autentičan umjetnik čiji su glas, tekstovi i nastupi ostavili dubok trag u generacijama koje su odrastale uz njegovu muziku.
Njegov život nije bio jednostavan, a o najtežim trenucima govorio je bez uljepšavanja. Upravo zbog te iskrenosti, njegov intervju iz 2022. godine danas dobija dodatnu emotivnu težinu.
„Strašno sam emotivan i zaljubljiv“: Ljubav kao inspiracija za pjesme
Govoreći o ljubavi i odnosima sa ženama, Bare je priznao da je u pojedinim vezama pronašao ono što mu je nedostajalo tokom djetinjstva.
„Jesam, posebno sa prvom ženom, Mirjanom, ali i sa nekim drugima koje neću imenovati. Strašno sam emotivan i zaljubljiv. Jako se zaljubim, patim, to je opasno. Evo, ovaj intervju me je sada podstakao da napišem novu pjesmu“, ispričao je tada.
Njegova emotivnost često se prepoznavala i u pjesmama, u kojima su se preplitali ljubav, bol, usamljenost i potraga za smislom.
Prisjetio se i skromnih početaka muzičke karijere u Vinkovcima, kada je zajedno s gitaristom Marinom Pokrovcem svirao u bendu Duo debili.
„Prvo sam u bendu Duo debili u Vinkovcima sa gitaristom Marinom Pokrovcem, kasnijim gitaristom prve postave Majki, udarao po kutiji Kisko sirćeta, a onda sam imao i one neke mađarske bubnjeve“, prisjetio se Bare.
Početak grupe Majke donio mu je nove izazove. Priznao je da u početku nije znao pisati pjesme i da nije bio siguran u kojem pravcu bend treba da ide.
Kasnije su, međutim, uslijedili albumi koji su obilježili regionalnu rok scenu. Posebno je izdvojio „Razdor“ i „Vrijeme da se krene“, prisjećajući se nevjerovatnog kreativnog naleta tokom snimanja potonjeg albuma.
„Nevjerovatno je da smo u studio ušli sa samo četiri pjesme, a ja sam za nekoliko dana napisao još šest. Ni danas mi nije jasno kako sam to uspio“, govorio je Bare.
Smrt supruge Mirjane ostavila je ranu koja nije zarasla
Jedan od najpotresnijih dijelova intervjua odnosio se na smrt njegove supruge Mirjane, koju je pronašao mrtvu pored sebe.
Bare je priznao da ga je taj događaj potpuno slomio i da je nakon tragedije prolazio kroz izuzetno težak period.
„Kada sam je jednog jutra pronašao mrtvu pored sebe, doživio sam nervni slom. Počeo sam da uništavam samog sebe u pokušaju da odem za njom u smrt. Želio sam da umrem, ali sam shvatio da me je ostavila sa djetetom od godinu dana i da ne mogu i njega da ostavim. On danas ima 28 godina“, ispričao je.
Smrt supruge promijenila je njegov život, a bol s kojom se suočio ostavila je posljedice o kojima je kasnije otvoreno govorio.
Njegova priča pokazivala je i koliko je teško nositi se s gubitkom voljene osobe, naročito kada se lična tragedija spoji s pritiscima javnog života i problemima koji su pratili njegovu karijeru.
„Sve me to više muči kako starim“: Žalio zbog odnosa sa sinom
Bare nije skrivao ni žaljenje zbog odnosa sa sinom Miranom, s kojim godinama nije uspio izgraditi bliskost kakvu je želio.
Govorio je da ga je ostavio dok je dječak bio mali i da ga se sin zbog toga gotovo nije ni sjećao.
„Ostavio sam ga kada je imao pet godina i on me se zapravo ne sjeća. Živio je sa bakom i dekom, a u početku sam dolazio da ga viđam“, rekao je.
Prisjetio se i prepreka koje su dodatno otežavale njihove susrete, ali je priznao da je dio odgovornosti bio i na njemu.
„Ali sam ponovo sve upropastio. Znaš, sve me to sve više muči kako starim. Sviraš, pa zaboraviš, ne stigneš mu na rođendan, zaboraviš da mu čestitaš… Upropastio sam stvari, šta da ti kažem“, iskreno je priznao.
Prema njegovim riječima, Miran je živio u Zadru i završio dva fakulteta – francuski i engleski jezik, kao i filozofiju.
U tim riječima posebno se ogledala njegova žal zbog propuštenih trenutaka i odnosa koji nije uspio izgraditi onako kako je želio.
Tragedija koja je obilježila rane dane grupe Majke
Bare se prisjetio i saobraćajne nesreće u kojoj su poginuli mladići povezani s grupom Majke, tragedije koja je ostavila dubok trag na bend i njegove članove.
Prema njegovom sjećanju, vraćali su se s probe kada je automobil s trojicom mladića velikom brzinom prošao pored njih. Kada su stigli u Vinkovce, shvatili su da se oni nisu vratili.
Ubrzo su saznali da je automobil sletio u rijeku Bosut.
„Vratili smo se tamo i vidjeli gužvu i sve ostalo. Dobar dio ljudi, posebno roditelji poginulih, krivio je mene, tvrdeći da sam ih drogirao prije vožnje, što nije imalo nikakve veze sa istinom“, ispričao je Bare.
Njegova karijera tako je od samih početaka bila povezana s teškim iskustvima, gubicima i događajima koji su ostavili trajne posljedice.
Prije nego što je muzika postala njegov životni poziv, radio je i kao vozač i dostavljač u Zagrebu, a kasnije i na benzinskoj pumpi u Vinkovcima.
Ti poslovi bili su dio života koji je prethodio velikom uspjehu grupe Majke.
„Molim današnje klince da to ne probaju“: Upozorenje o heroinu
Jedan od najtežih dijelova intervjua bio je razgovor o zavisnosti od heroina, problemu o kojem je Bare tokom života govorio bez skrivanja.
Prisjetio se trenutka kada je prvi put probao drogu, priznajući da je prije toga bio protiv zavisnosti i da nije razumio ponašanje ljudi koji su se suočavali s tim problemom.
Opisao je početni osjećaj topline i sigurnosti, ali i kako se taj osjećaj pretvorio u dugotrajnu patnju.
„Ne mogu da vam opišem kako sam se osjećao. Znam da je padao lagani snijeg, izašao sam napolje i osjetio toplinu i sigurnost. Kao povratak u matericu, kao osjećaj potpune sigurnosti. Milina. Ali samo neko vrijeme, a onda je počeo pakao“, ispričao je.
Njegova poruka mladima bila je direktna i bez romantizovanja zavisnosti.
„Molim današnje klince da to ne probaju jer je to pakao. Naročito kada te apstinencijalne krize natjeraju na kriminal – tada si gotov“, upozorio je Bare.
Odlazak umjetnika koji je živio bez maski
Goran Bare ostavio je iza sebe pjesme koje su postale dio muzičke istorije regiona. Kao frontmen i autor grupe Majke obilježio je generacije slušalaca, a pjesme poput „Teške boje“, „Mene ne zanima“ i „Vrijeme da se krene“ ostaju među najprepoznatljivijim ostvarenjima njegove karijere.
Njegov život bio je ispunjen kontrastima – velikim umjetničkim uspjesima, ljubavlju prema muzici, ličnim tragedijama i borbama o kojima nije pokušavao stvoriti uljepšanu sliku.
Upravo zbog toga njegove riječi iz posljednjeg intervjua danas odjekuju drugačije. Ostaje sjećanje na umjetnika koji je kroz muziku i vlastite ispovijesti pokazivao i svoju snagu i ranjivost.