Nijedna zemlja regiona još nema pune obavezne rezerve nafte dovoljne za 90 dana, što predstavlja ozbiljan rizik u slučaju većeg poremećaja na tržištu, upozorava Energetska zajednica u izvještaju o stanju na tržištu nafte za 2026. godinu.
Prema riječima Priita Enoka, stručnjaka za naftu u Sekretarijatu Energetske zajednice, samo su Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija do sada formirale obavezne rezerve u skladu sa relevantnom direktivom, dok ostale zemlje još rade na uspostavljanju sistema.
„Ove godine smo ponovo vidjeli da nema vremena za čekanje. Sa rezervama možete reagovati na poremećaje i dobiti na vremenu. Bez njih država se u potpunosti oslanja na tržište“, rekao je Enok.
To je posebno važno u trenutku kada se energetska tržišta suočavaju sa ratovima, geopolitičkim tenzijama, problemima u transportu i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena.
Samo tri zemlje formirale obavezne rezerve
Prema podacima Energetske zajednice, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija napravile su najveći korak u uspostavljanju sistema obaveznih rezervi.
Istovremeno, druge zemlje ubrzavaju pripreme.
Moldavija je u junu 2026. usvojila zakon o obaveznim rezervama, dok je nacrt zakona u Albaniji ove godine upućen u parlamentarnu proceduru.
Sjeverna Makedonija je u junu usvojila finansijski pokriven akcioni plan za period od 2026. do 2030. godine, dok je Crna Gora svoj plan za krizne situacije donijela u maju.
Međutim, nijedna od zemalja regiona još nije došla do nivoa koji bi omogućio punu rezervu za 90 dana.
Enok upozorava da je bezbjednost snabdijevanja jedan od temelja energetske tranzicije.
„Tokom 2026. godine ponovo smo vidjeli da je, u slučaju energetskog deficita, veoma lako ugroziti sve napore uložene u energetsku tranziciju. Bezbjednost snabdijevanja ključna je za obezbjeđivanje energetske tranzicije. Međutim, tranzicija zahtijeva vrijeme, a pitanje bezbjednosti mora se rješavati odmah“, naveo je.
Klimatske promjene već ugrožavaju transport goriva
Problem nije samo u geopolitičkim krizama.
Energetska zajednica u izvještaju posebno upozorava da klimatske promjene postaju sve veći rizik za sigurnost snabdijevanja naftom.
Kao primjer navodi se nizak vodostaj Dunava u julu 2026. godine, koji je istovremeno pogodio više zemalja.
U Srbiji je zbog problema sa plovnim putem uvoz goriva riječnim putem pao na svega 30 do 40 odsto uobičajenog nivoa, prema podacima od 23. jula.
U Moldaviji je količina tereta koji se prevozi baržama smanjena sa uobičajenih 2.000 do 2.500 tona na oko 900 tona.
Ni Bosna i Hercegovina nije pošteđena problema u transportu.
U izvještaju se navodi da je šteta izazvana poplavama ranije prekinula željeznički transport tereta iz luke Ploče prema BiH u periodu od oko četiri mjeseca, od oktobra 2024. do januara 2025. godine.
Takvi primjeri pokazuju koliko je lanac snabdijevanja gorivom osjetljiv na poremećaje koji ne moraju direktno biti povezani sa proizvodnjom nafte.
Potrošnja raste, a svaka nestašica biće sve skuplja
Dodatni problem predstavlja rast potražnje za naftnim derivatima.
Prema podacima Energetske zajednice, isporuke naftnih derivata povećane su za 31 odsto u Gruziji u periodu od 2021. do 2025. godine, dok je na Kosovu rast u periodu od 2022. do 2025. iznosio 24 odsto.
U Crnoj Gori potrošnja je od 2021. do 2025. godine povećana za 20 odsto.
Veća potrošnja znači da eventualni prekid uvoza ili transporta može imati još veće posljedice.
Što je tržište zavisnije od kontinuiranog dotoka goriva, to su strateške rezerve važnije za održavanje snabdijevanja tokom krize.
BiH zavisi od regionalnog tržišta
Posebno zanimljiv podatak odnosi se na Bosnu i Hercegovinu.
Prema izvještaju Energetske zajednice, Srbija je tokom 2024. godine obezbijedila oko 15 odsto uvoza naftnih derivata u BiH.
To pokazuje koliko su tržišta u regionu međusobno povezana.
Tokom poremećaja u snabdijevanju 2026. godine, Albanija je obezbijedila procijenjenih 50 do 60 odsto goriva za Kosovo, dok je Sjeverna Makedonija tokom 2024. godine reeksportovala oko 330.000 tona naftnih derivata na susjedna tržišta.
Istovremeno, Evropska unija ostaje ključni oslonac snabdijevanja regiona, a među glavnim dobavljačima navode se Grčka, Hrvatska i Rumunija.
Upravo zbog međusobne zavisnosti, Energetska zajednica smatra da pojedinačne države ne mogu same riješiti sve potencijalne probleme.
„Nijedna zemlja ne može sama da se izbori sa zatvaranjem Hormuskog moreuza“
Energetska zajednica zato pokreće koordinacionu grupu za naftu, čiji je cilj da pomogne ugovornim stranama da se bolje pripreme za moguće poremećaje.
Enok je kao ekstremni primjer naveo mogućnost zatvaranja Hormuskog moreuza, jednog od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte.
„Nijedna zemlja ne može sama da se izbori sa zatvaranjem Hormuskog moreuza. Dakle, to je ono što moramo da izgradimo u regionu – međusobno povjerenje“, rekao je.
Ideja je da države uspostave platformu za praćenje tržišta i razmjenu podataka o zalihama, potrošnji, uvozu i potencijalnim poremećajima.
Međutim, takav sistem ne može biti izgrađen preko noći.
„Za početak, moramo da izgradimo određeni nivo stručnosti i povjerenja“, poručio je Enok.
Upravo bi koordinaciona grupa trebalo da bude jedan od mehanizama za izgradnju tog povjerenja.
Za zemlje regiona pitanje rezervi nafte tako više nije samo tehničko ili administrativno pitanje. U slučaju većeg geopolitičkog poremećaja, problema na transportnim pravcima ili ekstremnih vremenskih prilika, strateške zalihe mogu predstavljati razliku između kratkotrajnog poremećaja i ozbiljne nestašice goriva.