Kantonalni sud u Sarajevu vratio je Tužilaštvu Kantona Sarajevo na uređenje optužnicu protiv vozača tramvaja Adnana Kasapovića, osumnjičenog za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja i ugrožavanje javnog prometa.
Optužnica je podignuta početkom septembra, ali je Sud nije potvrdio, već je zatražio da Tužilaštvo otkloni određene nejasnoće i preciznije opiše ključne okolnosti slučaja.
Radi se o tramvajskoj nesreći koja se dogodila 12. februara 2026. godine kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U nesreći je smrtno stradao 23-godišnji Erdoan Morankić, dok je tada 17-godišnja Ela Jovanović teško povrijeđena.
Prema zapisniku Kantonalnog suda u Sarajevu, u koji je Raport imao uvid, među razlozima za vraćanje optužnice bile su nejasnoće u vezi sa propisima koji su navedeni kao osnova odgovornosti, opisom stanja i gustine saobraćaja, datumom preporuke o brzini tramvaja, kao i uzročno-posljedičnom vezom između postupanja vozača i iskakanja tramvaja iz šina.
Sud tražio precizniji opis ključnih okolnosti
U dokumentu Suda ukazuje se na problem u dijelu optužnice koji se odnosio na član 43. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH.
Kako se navodi, osumnjičenom je stavljeno na teret da nije prilagodio i smanjio brzinu kretanja tramvaja, ali u činjeničnom opisu nije dovoljno precizirano pred kojom se konkretnom preprekom morao blagovremeno zaustaviti.
Sud je ukazao i na nedovoljno opisan dio koji se odnosi na stanje i gustinu saobraćaja.
U prvobitnoj optužnici, prema zapisniku, bilo je navedeno da je Kasapović upravljao tramvajem brzinom od 57,2 kilometra na sat, koja je bila neprilagođena stanju i gustini saobraćaja, ali nije bilo precizirano kakvo je konkretno stanje saobraćaja bilo u tom trenutku na raskrsnici.
Sud je kao problem označio i navođenje Preporuke broj XXI-09-008 Ministarstva saobraćaja KS o preporučenoj brzini, bez navođenja datuma kada je ta preporuka donesena.
Posebno pitanje odnosilo se na uzročno-posljedičnu vezu.
U zapisniku se navodi da iz tadašnjeg činjeničnog opisa nije bilo dovoljno jasno da li su svi opisani propusti vozača bili u uzročnoj vezi sa iskakanjem tramvaja i posljedicama nesreće ili je, prema nalazu saobraćajnih vještaka, ključan bio dio koji se odnosi na nepreduzimanje radnji kočenja i neaktiviranje kočionih mehanizama.
U novoj verziji optužnice brzina 63,7 km/h
Nakon intervencije Suda, činjenični opis je izmijenjen i proširen.
U novoj formulaciji, kako se navodi u dokumentu, opisano je da je usljed „spojenih propusta i radnji vozača“ došlo do djelovanja prekomjerne centrifugalne sile, destabilizacije tramvaja i njegovog iskakanja iz kolosijeka.
U taj opis uključeni su, između ostalog, izostanak povećanog opreza pri ulasku u krivinu sa skretnicom, vožnja neprilagođenom i, kako se navodi, bezobzirnom brzinom od 63,7 kilometara na sat, kao i neaktiviranje kočionih mehanizama.
Upravo podatak o brzini od 63,7 km/h jedan je od ključnih detalja ovog predmeta. Raport je ranije objavio da je vještačenjem utvrđena brzina od oko 63 kilometra na sat, dok je na toj lokaciji bila predviđena znatno manja brzina.
Međutim, sam podatak o brzini ne znači da je krivična odgovornost vozača pravosnažno utvrđena. O njegovoj odgovornosti tek treba da odlučuju nadležni sudovi.
Tužilaštvo je ranije saopćilo da je nakon opsežnih istražnih radnji, timskih vještačenja i prikupljanja dokaza podiglo optužnicu protiv Kasapovića, dok je odbrana od početka osporavala tvrdnju da je za nesreću odgovoran isključivo ljudski faktor.
Šta je Kasapović rekao o naglom ubrzanju tramvaja?
U zapisniku o ispitivanju osumnjičenog, koji je citiran u dokumentu, Kasapović je iznio drugačiju verziju ključnih događaja.
On je, kako se navodi, tvrdio da se vožnja odvijala uobičajeno sve do dijela pruge kod Tehničke škole, nakon čega je došlo do iznenadnog i ekstremnog povećanja brzine, koje je opisao riječima da je tramvaj krenuo „kao da ga nosi“.
Prema njegovom iskazu, povećanje brzine nije bilo posljedica njegove namjerne radnje.
Kasapović je naveo i da mu je noga bila spremna na kočnici jer je očekivao zatvaranje signala na raskrsnici. Kada je, prema njegovom iskazu, tramvaj nekontrolisano ubrzao, pokušao je da reaguje.
Najprije je, kako se navodi, pokušao lagano kočiti, potom je snažnije djelovao na magnetne kočnice, a zatim je desnom rukom djelovao na sklopku na instrument-tabli kako bi prekinuo napajanje motora strujom.
Odbrana je ranije tvrdila da je Kasapović pokušao kočiti, ali da zbog tehničkih problema nije mogao zaustaviti tramvaj na način na koji je to bilo potrebno.
Kasapović je, prema zapisniku, posebno osporavao značaj „Preporuke Ministarstva saobraćaja KS“, navodeći da ona nije saobraćajni propis niti blanketna norma čije kršenje samo po sebi može predstavljati osnov za krivičnu odgovornost.
Nakon vraćanja optužnice, Tužilaštvo je iz činjeničnog opisa izostavilo ranije spornu preporuku i pozvalo se na odredbe Pravilnika za projektovanje, građenje i održavanje tramvajske pruge u Kantonu Sarajevo.
Tužilaštvo tvrdi jedno, odbrana drugo
Cijeli predmet sada se nalazi pred važnom fazom u kojoj Tužilaštvo treba da otkloni nedostatke koje je Sud uočio i ponovo dostavi uređenu optužnicu na odlučivanje.
Istovremeno, ostaje otvoreno ključno pitanje: da li je iskakanje tramvaja bilo posljedica postupanja vozača, tehničkog problema ili kombinacije okolnosti.
Tužilaštvo je u dosadašnjem postupku zastupalo tezu o odgovornosti vozača, dok odbrana tvrdi da Kasapović nije svojevoljno povećao brzinu i da je došlo do tehničkog problema koji je uticao na kretanje tramvaja.
Također, Tužilaštvo KS je nakon provedenih provjera ranije saopćilo da nije pronašlo osnov za istragu u vezi s navodima o neispravnosti magnetnih kočnica, sistemu videonadzora i pojedinim drugim pitanjima vezanim za GRAS.
Zbog toga će dalji tok postupka biti posebno značajan za utvrđivanje šta se tačno dogodilo u posljednjim sekundama prije nego što je tramvaj iskočio iz šina.
Za sada je nesporno da je u tragediji jedan mladić izgubio život, dok je druga mlada osoba zadobila teške povrede. Pitanje krivične odgovornosti, međutim, može biti utvrđeno tek kroz sudski postupak i konačnu odluku nadležnog suda.