Da li je SNSD zaista ostvario apsolutnu političku nadmoć, šta je Banjaluka poručila Drašku Stanivukoviću, gdje je opozicija izgubila komunikacijsku bitku i zašto dobra namjera nije dovoljna da bi se osvojila vlast? O rezultatima izbora, kampanji, političkim porukama i onome što slijedi razgovarali smo u BUKA podcastu sa stručnjakinjom za javne komunikacije Marijom Milić.
Izbori su završeni, ali borba za njihovo tumačenje tek je počela. Dok pobjednici govore o potvrdi svoje politike, a gotovo svaka stranka u rezultatima pokušava pronaći razlog za zadovoljstvo, pitanje je šta su birači zaista poručili političkim akterima.
Marija Milić upozorava da se izborni rezultat ne može posmatrati samo kroz političke poruke iz tridesetak dana kampanje. Komunikacija, kaže, nije samo ono što političari izgovore pred kamerama ili objave na društvenim mrežama, već i ono što njihova organizacija radi na terenu.
„Dobra namjera nije sporna. Ali, ukoliko vi ne uspijete i da servirate ljudima do kraja, da im stavite na tanjir to, kašiku, viljušku, nož, salvetu i šta sve ostalo treba, to je onda nedostatak komunikacije. Morate imati kompletnu dobru organizaciju, što je SNSD sada pokazao. Kompletnu organizaciju na terenu, a komunikacija je samo način da se dođe i mobiliše njihovo glasačko tijelo“, kaže Milić. Pasted markdown
Je li ovo zaista apsolutna nadmoć SNSD-a?
Iako brojke pokazuju veliku izbornu snagu SNSD-a, Milić smatra da je tvrdnju o apsolutnoj nadmoći potrebno pažljivije analizirati, posebno kroz rezultat u Banjaluci.
„Imamo rezultat koji je pokazao, neko kaže, apsolutnu nadmoć SNSD-a. Međutim, ja bih se zadržala na Banjaluci. Apsolutna nadmoć znači i da svi kandidati za inokosne funkcije dobiju u Banjaluci najveći broj glasova. Međutim, to tako nije. Mislim da je to interesantan slučaj. Banjaluka može biti neki laboratorijski primjer upravo onoga kako ljudi znaju ipak da glasaju.“
Upravo Banjaluku vidi kao prostor u kojem rezultat šalje više različitih poruka. Draško Stanivuković jeste ostvario snažan lični rezultat, ali Milić smatra da je istovremeno dobio upozorenje koje ne bi smio ignorisati.
Prema njenom tumačenju, Stanivuković je tokom posljednjih godina upao u zamku izrazito personalizovane politike.
„Draško Stanivuković je od 2024. do danas prestao da sluša ljude. Sve ono što su mu ljudi govorili, samo da je prihvatio. I ti i ja smo vidjeli šta Banjaluka govori Drašku. Međutim, Draško je upao u taj trend personalizacije politike – ja, ja i niko ostali, bez organizacije na terenu. On prosto nije čuo“, kaže Milić.
Zbog toga, dodaje, rezultat u najvećem gradu Republike Srpske ne vidi kao dokaz potpune dominacije SNSD-a.
„Ja ne mislim da je ovo apsolutna nadmoć SNSD-a. Banjaluku uzimam kao laboratorijski primjer da nije apsolutna nadmoć, jer apsolutnu nadmoć imate kada na svim nivoima dobijete, što u Republici Srpskoj jeste. SNSD je jako dobro organizovan u ostatku Republike Srpske. Možete imati sjajnu politiku i biti vidljivi ne znam kako, ali devet izbornih jedinica treba organizovati.“ Pasted markdown
SNSD je znao šta želi da kaže
Jedna od najvećih razlika između vlasti i opozicije, prema Milić, bila je upravo u jasnoći političkog okvira.
SNSD je, kaže, imao prepoznatljivu poruku, kontinuitet i centralnu političku figuru oko koje je kampanja organizovana.
„Pogledajte šta radi SNSD. Vrlo oblikovana kampanja, vrlo upakovan politički okvir – kontinuitet. Milorad Dodik se uklapa u taj kontinuitet Republike Srpske, on je centralna figura. Neki su u negativnom smislu komentarisali to što se pojavljivao na bilbordima, ali on je njihov najveći politički kapital. Da sam u toj stranci, i ja bih stavila Milorada Dodika, jer, pogledajmo izborne cikluse unazad, on je garancija izbornog rezultata. Oni su sve uradili na školski način.“
Problem opozicije bio je gotovo obrnut.
Mjeseci javnih rasprava o kandidatima, međusobnim odnosima i raspodjeli budućih funkcija stvorili su, smatra Milić, sliku političkog bloka koji želi vlast, ali nije uspio uvjeriti javnost da zna kako do nje doći.
„Nama nije dovoljno objašnjeno zašto Draško Stanivuković nije kandidat za predsjednika. Oko toga su se gložili sve vrijeme i, koliko znam, istraživanja su pokazivala da Draško Stanivuković ima najviše šanse da dobije izbore. Međutim, to se vuklo mart, april, maj, jun… Cijela javnost se mrcvarila. Svaki njihov potez, njihova nesuglasica, njihovo sjedanje bilo je u javnosti.“
Rezultat je, kaže, bila „gomila konfuznih poruka“.
„Poznajući ih, mislim da su zaista imali želju da osvoje vlast. Znači, oni jesu imali dobru namjeru, ali traljavu realizaciju. Strateška komunikacija i PR nisu isto. Nije to samo: evo, ja sam nešto smislio, hajde ti to gurni. A na to se komunikacija svela.“ Pasted markdown
„Draško se nije izvukao“
Jedna od najupečatljivijih poruka iz razgovora odnosila se upravo na Stanivukovićevu kampanju i poruku „sigurno premijer“.
Milić smatra da je takva komunikacija nosila veliki reputacijski rizik ukoliko opozicija ne ostvari rezultat koji bi omogućio realizaciju obećanja.
„Govorila sam ljudima oko sebe: jedva čekam da vidim kako će se Draško izvući iz kampanje ‘sigurno premijer’ ako ne bude pobjeda. I evo, vidim da se nije izvukao. Ja ne vidim da se izvukao. On je rekao da je osvojio pojedinačno najveći broj glasova i da je njegova stranka druga opoziciona. I to jeste tako. Ali je li to bio cilj?“
Upravo tu vidi problem političke poruke.
„Ako je to bio cilj, onda je neiskrenost bila na sceni. Razumijem da svaka politička partija ima legitiman cilj da ostvari rezultat za svoju stranku, ali u ovom slučaju taj cilj je bilo moguće ostvariti samo ako pobijedi kandidat za predsjednika Republike Srpske. Sve je bilo nejasno.“ Pasted markdown
Za razliku od toga, SNSD-ovu centralnu poruku opisuje kao jednostavnu i prepoznatljivu: kandidati, Dodik kao centralna figura, te poruke opstanka, zaštite i kontinuiteta Republike Srpske.
Bez obzira na to da li se neko sa tom politikom slaže, kaže Milić, birač je znao šta mu se nudi.
Opozicija nije pokazala međusobno povjerenje
Dodatni problem predstavljala je neusklađena komunikacija opozicionih aktera.
Od odnosa prema Nebojši Vukanoviću do međusobnih javnih neslaganja i različitih političkih poruka, opozicija nije djelovala kao jedinstven tim.
„Sve je bilo nešto neusklađeno. Meni su izgledali kao tinejdžer koji naglo poraste pa mu ruke postanu preduge, šlampav je i ne zna da vlada sobom. Tako su oni meni izgledali. SNSD je tokom tih mjesec dana pokazao da je organizovan. Na koji način je ta organizacija postignuta, možemo govoriti o sigurnim glasovima, korištenju javnih resursa i drugim stvarima, ali oni su se organizovali i u kampanji pokazali organizaciju.“ Pasted markdown
Milić pritom pravi jasnu razliku između organizacijske i komunikacijske sposobnosti SNSD-a i pitanja mogućih zloupotreba javnih resursa tokom kampanje.
Podsjeća na izvještaje i pritužbe koje su se odnosile na funkcionersku kampanju i neravnopravan položaj političkih aktera, ali smatra da se, kada se taj segment izdvoji, mora priznati da je SNSD organizacijski i komunikacijski kampanju odradio znatno bolje.
Blanuša, Minić i kampanja u kojoj je bilo svega
Poseban dio razgovora odnosio se na Branka Blanušu i Savu Minića, od njihovog susreta i snimka rukovanja do pitanja Blanušinog vojnog angažmana i tvrdnji o Minićevoj imovini.
Milić smatra da je Blanuša dobro reagovao kada se otvorilo pitanje vojne knjižice, ali da je opozicija napravila komunikacijsku grešku kod snimka njegovog susreta sa političkim protivnicima.
„Kada je riječ o vojnoj knjižici, mislim da je to odlično odradio. Imao je priliku da dođe sa vojnom knjižicom, da je drži i da zapuši sva usta. Taj dio je dobro odrađen. Kada je riječ o snimku ispred lifta, on je morao o tom susretu da informiše sve ljude u svojoj stranci i koalicione partnere prije toga i da negdje usput kaže: normalno je da se viđamo.“
Sama činjenica da politički protivnici razgovaraju, naglašava, ne bi smjela predstavljati skandal.
„Ljudi, naravno da je normalno. Nenormalna je nekomunikacija. Nenormalna je mržnja. Nenormalna je polarizacija.“
Pozitivno je ocijenila i postizbornu poruku Save Minića da će, bez obzira na broj glasova i političke podjele, biti predsjednik svih građana. Pasted markdown
Zašto nije bilo ozbiljnog duela?
Izostanak direktnog televizijskog sučeljavanja ključnih kandidata još je jedna od tema kampanje.
Milić smatra da duel ima smisla samo ako oba kandidata imaju jednak tretman i mogućnost da predstave svoje politike i rješenja.
„Dueli moraju biti mjesto gdje kandidati mogu na fer način, sa istim tretmanom, predstaviti svoje politike, probleme i svoja rješenja. RTRS je pokazao dosad da mu jedna politička strana nikako ne vjeruje i da ogroman broj ljudi ne vjeruje u ono što plasiraju. Dakle, RTRS nije najsrećnije rješenje.“
Ipak, smatra da je SDS mogao preuzeti inicijativu.
„SDS je trebalo da preduhitri to. Na početku izborne kampanje trebalo je da napišu dopis izbornom štabu SNSD-a: Branko Blanuša traži duel Save Minića po sljedećim pravilima. Da se izborni štabovi dogovore šta će biti teme, kakav je tretman, a onda se pronađe voditelj i produkcijski tim sa resursima javnog servisa koji svi plaćamo.“ Pasted markdown
Stanivuković je ipak postao lider opozicije
Uprkos kritikama, Milić ne smatra Stanivukovića političkim gubitnikom u svakom smislu.
Naprotiv, izbori su ga, prema njenom mišljenju, konačno pozicionirali kao vodećeg čovjeka opozicionog bloka.
„Draško Stanivuković jeste pobjednik u smislu konačnog pozicioniranja kao lidera opozicije. On sada ima sve alate u svojim rukama da sljedeći kandidat bude iz njegove partije. Ali mislim da je njegovo postizborno saopštenje imalo suviše hvalospjeva, a premalo prihvatanja poruke ljudi.“
Milić smatra da bi upravo priznanje grešaka moglo biti najvažniji potez Stanivukovića poslije izbora.
„Nama Draško Stanivuković sada jako treba, u trenutku kada SNSD ima nadmoćnu vlast u Republici Srpskoj. Njegova uloga kao glavnog opozicionara je nemjerljiva. Ali vrlo je važno da prihvati poruku koju je dobio od ljudi i pokaže da ju je razumio.“
Poruka koju bi, prema njenom mišljenju, trebalo poslati Banjalučanima je jednostavna:
„Griješio sam, prihvatam poruku.“
Tek tada se, smatra ona, može govoriti o Stanivukoviću kao jednom od političkih pobjednika izbora. Pasted markdown
SNSD jeste dominantan – ali Banjaluka ostaje test
Na direktno pitanje da li je SNSD nadmoćno i superiorno pobijedio, Milić odgovara da trenutne brojke to pokazuju. Ipak, ostavlja važnu ogradu.
Banjaluka bi, smatra, ponovo mogla postati mjesto na kojem će se pokazati koliko je ta dominacija dugoročno stabilna.
„Brojevi to u ovom trenutku pokazuju. Međutim, mislim da će njima Banjaluka opet biti teren na kojem će ili sačuvati vlast u Republici Srpskoj ili će postati malo klimavo.“
Velika pobjeda, dodaje, SNSD-u donosi i odgovornost da promijeni ponašanje dijela sopstvenih kadrova.
„Mislim da će SNSD sada morati ponašanje svojih ljudi u Banjaluci malo da spusti na zemlju, uključujući koalicione partnere. Godinama smo gledali bahatost u zgradi Vlade, bahatost u javnim preduzećima, šefova i šefića u institucijama Republike Srpske. Mislim da je to nešto što moraju uraditi, pa ćemo vidjeti da li je ta nadmoć stvarno nadmoć.“
Istovremeno, Stanivukoviću ostavlja otvorena vrata za politički povratak.
Ako razumije poruku birača, „obriše se i nastavi dalje“, kaže Milić, upravo iz Banjaluke mogao bi početi da ljulja sadašnju dominaciju SNSD-a. Pasted markdown
A Vukanović? „Prvo da se izvini ljudima“
Na samom kraju razgovora otvoreno je i pitanje Nebojše Vukanovića i njegove burne reakcije nakon izbornih rezultata.
Milić tu nema mnogo dileme.
„Da se izvini ljudima prvo. To što je rekao u izbornoj noći bila je jaka uvreda za ljude. Njegove reakcije jesu uvijek impulsivne i vjerujem da će se pokajati zbog toga, ali mi to moramo i čuti.“
Za opoziciju bi, zaključuje, najbolje bilo da konačno postane tim.
„Najbolje bi bilo da Republika Srpska dobije opozicioni tim, jer je to jedini način za pobjedu. Ali, ako neko ne može da bude dio tima, Bože moj – kao i u sportu, postoje solo sportovi i timski.“ Pasted markdown