Izborni rezultat otvorio je pitanje (ne) sposobnosti opozicije u Republici Srpskoj da izgradi vjerodostojnu političku alternativu. Neravnopravni izborni uslovi po pitanju količine javnih, te praktično neograničenih finansijskih sredstava , stranačka infrastruktura i kontrola javnog prostora važni su za razumijevanje dominacije SNSD-a. Međutim, istovremeno moramo obuhvatiti i pogrešne procjene, unutrašnje sukobe i nedostatak jasne politike opozicionih stranaka.
Politička dominacija Milorada Dodika traje dovoljno dugo da se više ne može objašnjavati samo pojedinačnim kampanjama, ličnom popularnošću ili slabostima jednog protivkandidata. A naredalo ih se dovoljno.
Riječ je o sistemu političkog uticaja u kojem se međusobno osnažuju stranačka organizacija, institucionalna moć, nacionalna retorika i sposobnost mobilizacije birača.
Analize političke analitičarke Tanje Topić i urednika BUKE Aleksandra Trifunovića, iznesene u BUKA podcastima povodom izbora, ukazuju i na drugi dio problema: opoziciju koja godinama ne uspijeva izgraditi dovoljno uvjerljivu i organizovanu alternativu.
Nezadovoljstvo vlašću postoji. Međutim, između nezadovoljstva i glasa za opoziciju nalazi se pitanje povjerenja. Birači moraju vjerovati da politička promjena ima sadržaj, da je ostvariva i da će je provesti ljudi koji za nju imaju sposobnost i dosljednost.
Skeneri ne mogu proizvesti političku zrelost
Tanja Topić primjenu novih izbornih tehnologija ocijenila je kao važan pomak u kredibilitetu izbornog procesa. Istovremeno je upozorila na prevelika očekivanja od njihovog uvođenja.
„Ono što je možda neko očekivao jeste da će uvođenje novih tehnologija značiti da ćemo se danas probuditi u demokratski osviještenom i politički zrelom društvu. To je zapravo velika zabluda“, rekla je Topić u BUKA podcastu.
Ta razlika važna je za tumačenje rezultata. Pouzdanije evidentiranje birača i brojanje glasova mogu smanjiti određene mogućnosti manipulacije. Njihov učinak, međutim, ne obuhvata sve okolnosti u kojima birači odlučuju kome će dati podršku.
Medijska neravnopravnost, pritisci, zavisnost od javnog sektora i korištenje javnih resursa zahtijevaju zasebnu analizu. Brzina objavljivanja rezultata sama po sebi ne potvrđuje ravnopravnost cijele političke utakmice.
Istovremeno, opozicija mora procijeniti koliko je njen rezultat posljedica tih okolnosti, a koliko vlastitih odluka. Bez toga teško može napraviti strategiju koja će proizvesti drugačiji ishod.
Unutrašnji sukobi postali su glavna opoziciona poruka
Višemjesečni pregovori o kandidatima, javne svađe i naknadna pomirenja zauzeli su veliki dio prostora koji je opozicija mogla iskoristiti za predstavljanje svoje politike.
„Opozicija se hvatala gotovo za vratove, nisu mogli da se dogovore nakon prijevremenih predsjedničkih izbora, nisu mogli da se dogovore oko kandidata, jedinstvenih kandidata“, ocijenila je Topić.
Takvo ponašanje proizvodi posljedice koje prevazilaze jednu kampanju. Stranke koje traže mandat za upravljanje institucijama moraju pokazati sposobnost dogovora, određivanja prioriteta i preuzimanja odgovornosti. Dugotrajni sukobi oko kandidatura stvaraju sumnju kako bi isti akteri funkcionisali kada bi dobili vlast.
Vladajućoj koaliciji takva slika olakšava predstavljanje opozicije kao nestabilne i prvenstveno zainteresovane za raspodjelu funkcija. Opozicioni lideri vlastitim postupcima daju uvjerljivost poruci koju protiv njih koristi vlast.
Trifunović je taj problem u izbornoj noći sažeo riječima:
„Opozicija će biti ozbiljno shvaćena kad se budu ozbiljno ponašali. I kad budu radili.“
Dodatno nepovjerenje unutar opozicije proizvodi stalno spinovanje o mogućim dogovorima pojedinih opozicionara sa Dodikom.
Pitanje „ko je trojanski konj“ postalo je sredstvo međusobne diskreditacije, pri čemu se sumnje u skrivene dogovore često predstavljaju kao činjenice.
Tanja Topić je u BUKA podcastu podsjetila da je i Nebojša Vukanović napadan kao „trojanski konj“, uz tvrdnje da ga je vlast angažovala da nanese štetu opoziciji i da će kasnije praviti dogovor sa vladajućima, što je ona odbacila kao politički pogubno za njega.
Takve optužbe zahtijevaju konkretne dokaze. Kada ih nema, rasprava o političkoj dosljednosti pretvara se u obračun u kojem svaki opozicionar može biti proglašen prikrivenim saveznikom vlasti. Time se dodatno urušava povjerenje birača i izbjegava razgovor o odgovornosti za vlastite odluke i izborni rezultat.
Funkcije su predstavljene kao izvjesne, politika je ostala nejasna
Kampanja Draška Stanivukovića, snažno vezana za najavu premijerske funkcije, pokazala je rizik personalizacije političke ponude.
Premijerska pozicija zavisi od parlamentarne većine i političkih odnosa nakon izbora. Njeno predstavljanje kao gotovo izvjesnog ishoda podiglo je očekivanja, dok je pitanje programa i načina ostvarivanja te većine ostalo u drugom planu.
„Mi nikada nismo birali premijera na ovim izborima“, podsjetila je Topić, ocjenjujući dogovor o toj funkciji kao „grešku u koracima“.
Trifunović je govorio o istom problemu iz ugla poruke koju su kandidati slali javnosti:
„Konstantno su brkali, stavljali formu ispred suštine.“
Biračima je potrebno objasniti kako bi nova vlast upravljala zdravstvom, javnim preduzećima, budžetom i zapošljavanjem. Obećanje boljeg standarda zahtijeva konkretan put do njegovog ostvarivanja.
Topić je upravo nedostatak tog sadržaja prepoznala kao dugotrajan problem:
„Opozicija je svoju kampanju gradila na kritici Milorada Dodika. Mi nismo ni sada imali nikakvu viziju, nikakvo rješenje.“
Kritika vlasti može mobilisati postojeće pristalice. Za pridobijanje novih birača potrebna je uvjerljiva predstava o tome kako bi izgledala drugačija vlast.
Nejasna granica prema vlasti slabi vjerodostojnost
Jedno od najvažnijih pitanja koje je Topić otvorila jeste odnos dijela opozicionih političara prema vladajućem sistemu.
„Dobar dio opozicionih političara godinama je priključen na aparat vladajućih, imaju s njima određene dogovore, poslove, poslovne kombinacije i time su izgubili kredibilitet kod građana“, ocijenila je.
Saradnja institucija može biti potrebna i korisna, ali zahtijeva transparentnost, posebno kada političari istovremeno nastupaju kao protivnici načina na koji vlast funkcioniše. Ako birači ne razumiju prirodu tih odnosa, nastaje sumnja da bi promjena vlasti donijela samo drugačiju raspodjelu postojećih koristi.
Takvu sumnju dodatno pojačavaju nagla politička pomirenja bez jasnog objašnjenja šta je prethodne sukobe izazvalo i šta se u međuvremenu promijenilo. Jedinstvo opozicije ima političku vrijednost kada počiva na zajedničkom programu i pravilima saradnje.
Vjerodostojnost se provjerava i kroz odnos prema javnosti. Trifunović je upozorio na važnost spremnosti političara da odgovaraju na pitanja koja im nisu prijatna.
„Povjerenje se stiče nepopularnim pitanjima, koja su za tebe nepopularna, na koja moraš dati odgovore“, rekao je u BUKA podcastu.
Nacionalna retorika i organizacija učvršćuju SNSD
Topić je ukazala na političku predstavu SNSD-a kao glavnog zaštitnika srpskih nacionalnih interesa, naročito na nivou Bosne i Hercegovine.
Prema njenoj ocjeni, postala je gotovo djelujuća politička mantra da je SNSD „jedini ekskluzivni zaštitnik srpskog nacionalnog bića i srpskog nacionalnog interesa“.
Takvo pozicioniranje omogućava da se politička utakmica vodi kroz pitanja nacionalne sigurnosti, pripadnosti i lojalnosti. Opozicija u tim okolnostima mora objasniti kako namjerava zastupati interese Republike Srpske i kakav drugačiji odnos nudi prema institucijama, saradnji i odgovornosti.
Dodikova sposobnost da međunarodne susrete pretvori u poruku političke snage dodatno učvršćuje taj položaj. Topić je ocijenila da je u završnici izborne kampanje stvaran imidž čovjeka kojem su otvorena vrata visokih međunarodnih zvaničnika.
Uz to postoji organizaciona prednost. Trifunović je upozorio na kontinuiranu aktivnost stranačkih odbora i potcjenjivanje biračkog tijela SNSD-a. Topić je podsjetila koliko vidljivost kampanje može prikriti slabosti na terenu.
„Vidimo koliko nas mogu zavarati sjaj i glamur mreža, reflektori“, rekla je.
Politička popularnost i organizaciona sposobnost nisu isto. Veliki domet objava ne garantuje prisustvo u lokalnim zajednicama, povjerenje birača ili njihovu mobilizaciju na izborni dan.
Potraga za krivcem odgađa suočavanje sa greškama
Prebacivanje odgovornosti na Nebojšu Vukanovića pokazuje koliko brzo analiza poraza može postati nastavak ranijih opozicionih sukoba.
Topić je upozorila na njegov ograničen medijski prostor i slabu infrastrukturu, ocjenjujući neprihvatljivim da bude označen kao glavni krivac bez analize postupaka ostalih stranaka.
„Nije se opozicija suočila sa sopstvenim greškama, nije izvršila sopstvenu samokritičku refleksiju, već je uprla prstom u Nebojšu Vukanovića“, rekla je.
Trifunović je, istovremeno, kritikovao Vukanovićeve poruke biračima izrečene u razočarenju izbornim rezultatom.
„Razočaravaš one ljude koji su glasali za tebe“, poručio je.
Oba pitanja zahtijevaju razmatranje. Vukanovićeva kampanja i odnos prema građanima podliježu istoj odgovornosti kao i postupci drugih političara. Njegov rezultat, međutim, ne može zamijeniti analizu strategije cijelog opozicionog prostora.
Političari koji traže podršku moraju prihvatiti mogućnost da je ne dobiju u očekivanoj mjeri. Ljutnja na građane dodatno slabi povjerenje koje je poslije poraza potrebno sačuvati.
Četvrt vijeka dominacije traži drugačiji odgovor
Dugotrajnost Dodikove političke dominacije nameće opoziciji potrebu za promjenom načina djelovanja. Zamjena lidera ili novo predizborno okupljanje teško mogu biti dovoljni ako ostanu isti odnosi, isti nedostatak programa i ista očekivanja.
Topić smatra da je neophodno da svaka opoziciona stranka izvuče vlastite pouke i počne pospremanje svojih redova. Posebno je naglasila potrebu da javnost konačno može prepoznati „koja je istinska opozicija, a ko su oni koji su prividna opozicija“.
Potrebni su jasni kriteriji političke saradnje, transparentan odnos prema vlasti, razvijanje lokalne infrastrukture i konkretna rješenja čiji se učinci mogu objasniti građanima.
Odgovornost ostaje i na strani vlasti. Izborna podrška ne oslobađa je obaveze da polaže račune za javni novac, rad institucija i obećanja data građanima. Topić je posebno izdvojila obećanje Save Minića da će biti predsjednik svih građana, naglašavajući da ga na tu obavezu treba podsjećati.
Trifunovićeva poruka da „nemamo vremena da budemo razočarani“ naglašava potrebu kontinuiranog političkog i građanskog djelovanja. Izbori određuju raspored vlasti, ali odgovornost institucija i zaštita javnog interesa ostaju svakodnevna pitanja.
„Ne možemo čekati i očekivati da će Milorad Dodik izgubiti narednih 25 godina ako se mi svi ponašaju na isti način“, rekao je.
Četvrt vijeka Dodikove političke dominacije pokazuje koliko je postojeći sistem otporan. Za opoziciju je presudno da razumije i vlastiti doprinos njegovom opstanku. Tek tada može ponuditi alternativu koja će nezadovoljstvo pretvoriti u povjerenje, a povjerenje u političku promjenu.