Iran ponovo šalje oprečne poruke o budućnosti svog nuklearnog programa, dok iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država stižu upozorenja da Teheran ubrzava aktivnosti povezane sa obogaćivanjem uranija.
Istovremeno, nezavisna procjena o tome koliko je Iran zaista napredovao prema mogućnosti proizvodnje nuklearnog oružja otežana je zbog sve slabijeg međunarodnog nadzora.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) posljednjih mjeseci upozorava da nema kontinuitet u znanju o dijelu iranskog nuklearnog materijala i kapaciteta. Zbog toga je danas teško sa sigurnošću utvrditi gdje se nalazi dio zaliha obogaćenog uranija i u kakvom su stanju pojedina nuklearna postrojenja.
Pezeškijan poručuje da Iran ne ide prema bombi
Iranski predsjednik Masud Pezeškijan prošle sedmice je u intervjuu za američki Fox News odbacio tvrdnje da Teheran radi na proizvodnji nuklearnog oružja.
Pozvao se na vjersku fetvu kojom je, prema iranskom tumačenju, zabranjena proizvodnja i skladištenje nuklearnog oružja.
Pezeškijan je istovremeno poručio da je Iran spreman da razrijedi dio svog obogaćenog uranija i prihvati međunarodne inspekcije ukoliko bude postignut sveobuhvatan sporazum.
Njegova poruka, međutim, nije jedina koja dolazi iz Teherana.
Iz Irana stižu i potpuno drugačiji tonovi
Dok Pezeškijan govori o mogućnosti diplomatije, pojedini visoki iranski zvaničnici otvoreno govore o mogućnosti promjene dosadašnjeg odnosa prema međunarodnim nuklearnim sporazumima.
Mohsen Rezai, sekretar iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, izjavio je da su napadi Sjedinjenih Američkih Država i Izraela dali Iranu razlog da razmotri napuštanje Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.
Ipak, prema njegovim riječima, u Teheranu još nije donesena konačna odluka o tome da li će Iran istupiti iz sporazuma.
Takve izjave dodatno povećavaju neizvjesnost oko toga kakav će biti naredni potez iranskog rukovodstva.
Satelitski snimci dodatno podgrijavaju sumnje
Dodatna pitanja otvorili su i satelitski snimci na kojima se, prema izvještajima medija, vidi aktivnost na pojedinim iranskim nuklearnim lokacijama.
Posebnu pažnju privukle su tvrdnje o obnovi pojedinih postrojenja i izgradnji novih objekata, uključujući lokacije koje se nalaze duboko ispod zemlje.
Te lokacije bile su među metama izraelskih i američkih napada, pa se sada postavlja pitanje da li Iran obnavlja ranije pogođene kapacitete ili pokušava da dio nuklearne infrastrukture premjesti na sigurnije i dublje lokacije.
Za sada nema dovoljno javno dostupnih dokaza na osnovu kojih bi se moglo pouzdano zaključiti da je Iran obnovio sve kapacitete koji su bili pogođeni napadima.
IAEA više nema potpunu sliku
Upravo je nedostatak međunarodne verifikacije jedan od najvećih problema.
Prema dokumentima dostupnim u okviru Ujedinjenih nacija, IAEA je izgubila kontinuitet u praćenju iranskih zaliha nuklearnog materijala i pojedinih proizvodnih kapaciteta. Agencija zbog ograničenog pristupa ne može pružiti potpunu garanciju da je iranski nuklearni program isključivo miroljubive prirode.
To ne znači da je potvrđeno da Iran proizvodi nuklearnu bombu.
Naprotiv, upravo nedostatak provjere znači da međunarodna zajednica nema dovoljno informacija da bi mogla sa sigurnošću odgovoriti na pitanje šta se trenutno događa sa svim iranskim nuklearnim materijalom.
Prema ranijim procjenama, Iran je imao velike količine uranija obogaćenog do 60 odsto. Za proizvodnju nuklearnog oružja potrebno je obogaćivanje na nivo od približno 90 odsto, ali tehnički prelazak sa 60 na 90 odsto nije isto što i izrada gotove nuklearne bojeve glave.
Šta je ostalo od nuklearnog sporazuma?
Nuklearni sporazum iz 2015. godine, poznat kao JCPOA, predviđao je ograničenja iranskog nuklearnog programa i širok međunarodni sistem nadzora.
Sjedinjene Američke Države su se iz sporazuma povukle tokom prvog mandata Donalda Trumpa, nakon čega je Iran postepeno počeo napuštati dio ograničenja koja je ranije prihvatio.
IAEA je godinama upozoravala na smanjenje transparentnosti, dok je međunarodna zajednica pokušavala pronaći način za obnovu diplomatskog procesa.
Prema dokumentima UN-a, Iran je prestao da omogućava dio dodatnih mehanizama verifikacije, a IAEA je izgubila mogućnost da u potpunosti prati pojedine aspekte iranskog nuklearnog programa.
Rat promijenio računicu u Teheranu
Rat i izraelski i američki napadi na Iran dodatno su promijenili sigurnosno okruženje u kojem Teheran donosi odluke.
Pojedini analitičari smatraju da su napadi na iranske nuklearne objekte, naučnike i sigurnosni aparat mogli ojačati argumente onih koji u Teheranu zagovaraju snažniji nuklearni odvraćajući kapacitet.
Istovremeno, Iran i dalje formalno insistira na tome da je njegov nuklearni program civilne prirode.
Teheran se godinama poziva i na fetvu protiv nuklearnog oružja koju je svojevremeno potvrdio ajatolah Ali Hamnei.
Međutim, pitanje koje se sada postavlja jeste da li se stav unutar iranskog državnog vrha mijenja nakon novih vojnih sukoba i gubitka dijela nuklearne infrastrukture.
Da li Iran zaista ide prema bombi?
Za sada nema javno dostupnog dokaza koji bi omogućio kategoričan zaključak da je iransko rukovodstvo donijelo odluku da proizvede nuklearno oružje.
Postoje, međutim, ozbiljni razlozi za zabrinutost: visoko obogaćeni uranij, ograničen pristup međunarodnih inspektora, izgubljen kontinuitet nadzora nad dijelom nuklearnog materijala i aktivnosti na pojedinim nuklearnim lokacijama.
Zbog toga je diplomatsko rješenje i dalje ključno.
Čak i zvanični međunarodni dokumenti naglašavaju potrebu za obnovom saradnje Irana sa IAEA kako bi se ponovo uspostavio sistem provjerljivog nadzora nad nuklearnim programom.
Drugim riječima, najveći problem trenutno nije samo pitanje da li Iran želi bombu, već i činjenica da međunarodna zajednica više nema dovoljno neposrednih informacija da bi sa sigurnošću mogla znati dokle je Teheran zaista stigao.