Učenici u drevnom Vavilonu morali su da savladaju obimno znanje o religiji – od imena stotina božanstava do njihovih osobina, hramova i rituala. Nova studija, objavljena u naučnom časopisu Iraq, istražila je sačuvane glinene pločice kako bi otkrila na koji način se to znanje prenosilo u tadašnjim školama.
Religija je bila duboko povezana sa svakodnevnim životom i politikom Vavilona, pa je poznavanje božanstava predstavljalo važan dio obrazovanja budućih pisara, administratora i sveštenika. Školu su uglavnom pohađali dječaci iz aristokratskih porodica, a vjerski sadržaji učili su se zajedno sa pismenošću i drugim praktičnim vještinama.
Međutim, vavilonsko obrazovanje nije imalo zaseban vjerski predmet niti jednu svetu knjigu na kojoj bi se zasnivala nastava. To je podstaklo dr Šanu Zeju sa Slobodnog univerziteta u Amsterdamu da istraži kako su učenici zapravo sticali vjersko znanje.
Glinene pločice otkrile šta su učenici učili
Zeja je analizirala sačuvane školske pločice ispisane klinastim pismom. Upoređivala je zadatke iz gradova poput Vavilona i Nipura, prateći kako su se lekcije mijenjale s napredovanjem učenika. Školske vježbe zatim je povezala sa poslovima koje su obrazovani stručnjaci obavljali tokom svojih karijera.
Zaključak studije podržava ranija istraživanja prema kojima nije postojao odvojen vjerski nastavni plan. Kako je Zeja navela, „nije bilo razlike između svjetovnog i vjerskog obrazovanja“.
Učenici su znanje usvajali prepisivanjem tekstova. Ponavljali su imena božanstava, njihove osobine i nazive svetih mjesta, prepisujući spiskove riječi, himne i priče. Među zadacima su bile i duge liste božanskih imena.
Nastava se razlikovala od grada do grada
Školski sadržaji nisu bili jednaki u svim dijelovima Vavilonije. Pojedini zadaci odražavali su lokalne tradicije i vjerski identitet gradova.
U školama u Vavilonu naglasak je bio na glavnom gradu i njegovom zaštitniku, bogu Marduku. Nasuprot tome, u južnom gradu Nipuru takav materijal uglavnom je izostavljan, a nastava se oslanjala na lokalno vjersko nasljeđe i tradicije povezane sa bogom Ninurtom.
Prema studiji, u prvom milenijumu prije nove ere bilo je važno prenositi vjerovanja o centralnom značaju Marduka i Vavilona. Takvo obrazovanje služilo je, između ostalog, podršci zvaničnoj ideologiji carstva, ali i očuvanju vavilonskih religijskih i političkih vrijednosti tokom vladavine stranih imperija, među kojima su bile Ahemenidska i Seleukidska.
Školske vježbe imale su i vjersku namjenu
Neki zadaci učenika imali su dvostruku ulogu. Pločice na kojima su vježbali pisanje ponekad su posvećivali božanstvima u lokalnim hramovima.
Obrazovanje je tako pripremalo buduće pisare, savjetnike, naučnike i hramske stručnjake, čije je poznavanje tradicije kasnije donosilo određeni autoritet. Prema riječima Zeje, stručnjaci su imali značajnu slobodu da prilagođavaju tradiciju, čak i kada su promjene vršene u ime kralja.
„Prilikom unošenja promjena, stručnjaci su imali značajnu slobodu djelovanja, čak i kada se to činilo u kraljevo ime“, rekla je Zeja.
Nalazi tako pokazuju da vjersko obrazovanje u drevnom Vavilonu nije bilo odvojeno od svakodnevnog školovanja, već je bilo utkano u način na koji su buduće generacije učile da čitaju, pišu i razumiju svijet oko sebe.