Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je kompletnu odluku u predmetu U-10/26 kojom je utvrdio da određene aktivnosti Republike Srpske povezane sa budžetskim finansiranjem lobiranja nisu u skladu sa Ustavom BiH.
Odluka se odnosi na budžetske stavke za finansiranje predstavništava Republike Srpske u inostranstvu, kao i na ugovor o konsultantskim uslugama koji je 6. septembra 2025. godine zaključen između direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču Mladena Filipovića i Arija Ben-Menashea, predsjednika kanadske kompanije Dickens & Madson Canada Inc.
Ustavni sud je, osim konkretnog ugovora, zabranio i druge slične aktivnosti i isplate kojima se iz budžeta RS finansira lobiranje za ciljeve koje Sud smatra suprotnim Ustavu BiH, njegovim odlukama i odlukama institucija BiH.
Zvizdić pokrenuo spor između BiH i Republike Srpske
Postupak pred Ustavnim sudom pokrenuo je Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, zahtjevom za rješavanje spora između BiH i Republike Srpske.
Predmet su bile dvije budžetske stavke.
U drugom rebalansu budžeta Republike Srpske za 2025. godinu za transfere predstavništvima RS u inostranstvu bilo je predviđeno 49 miliona KM, dok je budžetom za 2026. godinu za istu namjenu planirano 15 miliona KM.
Ustavni sud je te stavke razmatrao u vezi sa ugovorom sa kompanijom Dickens & Madson Canada Inc. i drugim sličnim ugovorima.
Ugovor vrijedan četiri miliona dolara
Prema dokumentaciji koja je bila predmet postupka, osnovna naknada iz ugovora iznosila je dva miliona dolara, dok su kasnijim dodacima predviđene još dvije uplate od po milion dolara.
Ukupna vrijednost ugovora tako je dostigla četiri miliona dolara.
Ustavni sud je naveo da je u okviru ugovora bilo predviđeno ostvarivanje ciljeva koje je Sud ocijenio nespojivim sa Ustavom BiH.
Među tim ciljevima bilo je i djelovanje usmjereno ka ostvarivanju nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.
Upravo je zbog sadržaja i ciljeva takvog djelovanja Sud zaključio da aktivnosti povezane sa ugovorom nisu u skladu sa članovima I/2, III/3.b i VI/5 Ustava BiH.
Sud zabranio sve dalje isplate
Ustavni sud je iskoristio ovlaštenje iz člana 61. stav 4. svojih Pravila i zabranio sve isplate iz budžeta Republike Srpske povezane sa spornim ugovorom.
Istovremeno je Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi RS, drugim nadležnim organima i predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu naloženo da obustave aktivnosti povezane sa isplatama po tom ugovoru.
Zabrana je proširena i na budžetsko finansiranje drugih lobističkih usluga čiji su ciljevi, prema ocjeni Ustavnog suda, suprotni Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda i institucija BiH.
Ustavni sud: Entiteti nisu država
U obrazloženju odluke Sud se osvrnuo i na ustavni položaj Republike Srpske.
Prema stavu Ustavnog suda, Ustav BiH uspostavlja kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države, dok su Republika Srpska i Federacija BiH entiteti unutar Bosne i Hercegovine.
Sud je u svojoj praksi ranije zauzimao stav da entiteti nemaju pravo na jednostrano otcjepljenje od Bosne i Hercegovine.
Zbog toga je u ovom predmetu zaključeno da se budžetska sredstva ne mogu koristiti za aktivnosti čiji je cilj ostvarivanje nezavisnosti entiteta od BiH.
Ugovor sadržavao i političke ciljeve
U odluci se razmatraju i drugi ciljevi navedeni u dokumentaciji povezanoj sa lobiranjem.
Među njima su, prema nalazima Suda, bili pokušaji međunarodnog pozicioniranja Republike Srpske, djelovanje u vezi sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, kao i pitanje američkih sankcija.
Sud je razmatrao i dio koji se odnosio na podršku političkoj poziciji Milorada Dodika.
U tom kontekstu Ustavni sud je ukazao na pravne posljedice presude protiv Dodika i prestanak njegovog mandata, navodeći da je ugovor zaključen nakon nastupanja tih pravnih posljedica.
Obaveza izvršenja odluke
Ustavni sud nije ograničio odluku samo na jedan konkretan ugovor.
Nalog se odnosi i na druge akte i aktivnosti koji se tiču budžetskog finansiranja lobiranja za ciljeve koje Sud smatra suprotnim Ustavu BiH, njegovim odlukama i odlukama institucija BiH.
Narodna skupština Republike Srpske, Vlada RS i drugi nadležni organi dužni su da obustave aktivnosti obuhvaćene odlukom i da Ustavnom sudu dostave informacije o preduzetim mjerama u roku koji je Sud odredio.
Odluka U-10/26 donesena je 24. septembra 2026. godine na 174. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH.