Republika Srpska mora prije svega da se suoči sa svojim ekonomskim problemima, reformiše javni sektor, rastereti privredu i uspostavi efikasniji sistem borbe protiv korupcije, smatra dr Blagojević.
U autorskom tekstu pod naslovom „Šta Republika Srpska mora, a šta nikako ne smije“, on iznosi niz prijedloga koji se odnose na ekonomsku politiku, poreski sistem, javnu upravu, pravosuđe i odnose Republike Srpske sa institucijama BiH.
Istovremeno, Blagojević navodi i pitanja za koja smatra da Republika Srpska ne bi trebalo da prihvati promjene, prije svega kada je riječ o državnoj imovini, zaštiti interesa entiteta u institucijama BiH i prenosu nadležnosti.
Ekonomija kao početak svih reformi
Blagojević smatra da bi ekonomski oporavak trebalo da bude prvi prioritet Republike Srpske.
Prema njegovom mišljenju, bez snažnije industrijske proizvodnje nema ni dugoročne fiskalne stabilnosti, razvoja institucija niti kvalitetnijeg životnog standarda.
Kao jedan od mogućih pravaca navodi snažnije povezivanje privrede Republike Srpske sa Srbijom i korištenje postojećeg Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima.
Taj sporazum zaista predviđa razvijanje institucionalne i druge saradnje između Srbije i Republike Srpske, uključujući ekonomiju i korištenje ekonomskih resursa, planiranje, privatizaciju, nauku, obrazovanje, zdravstvo i druge oblasti.
Blagojević smatra da bi posebno trebalo privući kapital iz Srbije u proizvodnju, otvaranje novih fabrika i revitalizaciju postojećih industrijskih kapaciteta.
Njegova ideja je da bi nova ulaganja istovremeno donijela radna mjesta, povećala poreske prihode i smanjila zavisnost javnih finansija od zaduživanja.
Manji porezi i glomazniji aparat
Jedna od mjera koje predlaže jeste smanjenje poreskih i parafiskalnih opterećenja za domaću privredu.
Istovremeno, smatra da bi trebalo smanjiti i broj zaposlenih u javnom sektoru, odnosno preispitati broj službenika u institucijama Republike Srpske, lokalnim zajednicama, javnim preduzećima i ustanovama.
– Prethodna mjera zahtijeva rasterećenje države od sadašnjeg preglomaznog državnog aparata koji mora da plaća, onog viška službenika zaposlenih u brojnim institucijama i organima vlasti na nivou Republike i jedinica lokalne samouprave, kao i u javnim preduzećima i ustanovama – navodi Blagojević.
On istovremeno predlaže pravedniji poreski sistem, uključujući progresivno oporezivanje poslovne dobiti i uvođenje poreza na dividendu.
Promjene zakona i oštrija borba protiv korupcije
U tekstu se posebna pažnja posvećuje borbi protiv korupcije i utvrđivanju porijekla imovine.
Blagojević smatra da postojeći sistem ne omogućava dovoljno efikasnu kontrolu porijekla imovine, zbog čega traži izmjene zakona koji regulišu ovu oblast, ali i promjene u pravosuđu.
Kritikuje i postojeća rješenja u krivičnom postupku, za koja smatra da otežavaju potpuno utvrđivanje činjenica u sudskim postupcima.
Jedan od njegovih zahtjeva odnosi se i na upravne sporove. Predlaže da sud, kada utvrdi nezakonitost odluke organa uprave, u većoj mjeri sam riješi predmet, umjesto da ga vraća organu na ponovno odlučivanje.
„Javnu upravu treba depolitizovati“
Blagojević posebno insistira na depolitizaciji javne uprave.
Predlaže izmjene Zakona o državnim službenicima kojima bi se državnim službenicima zabranilo članstvo u političkim strankama, kao i političko vrbovanje drugih zaposlenih.
Prema njegovom tumačenju, sadašnja zakonska ograničenja nisu dovoljna jer državnim službenicima ne zabranjuju u potpunosti političko djelovanje van radnog vremena.
Njegov stav je da bi javna uprava morala biti profesionalna i odvojena od partijskih struktura.
RTRS kao javni servis
Među prijedlozima je i promjena načina funkcionisanja Radio-televizije Republike Srpske.
Blagojević tvrdi da RTRS više ne funkcioniše kao javni servis svih građana, već kao servis vlasti, te zahtijeva promjenu takvog modela.
Ovo je njegova politička ocjena rada javnog emitera, a ne utvrđena činjenica.
U završnom dijelu ovog poglavlja on sadašnji politički sistem u Republici Srpskoj opisuje kao posljedicu dugogodišnje koncentracije političke moći u rukama jednog čovjeka i zalaže se za promjenu vlasti.
Državna imovina – pitanje oko kojeg postoje suprotstavljena pravna tumačenja
Poseban dio teksta odnosi se na državnu imovinu BiH.
Blagojević smatra da Republika Srpska ne bi trebalo da prihvati donošenje zakona kojim bi se regulisala državna imovina na nivou BiH, tvrdeći da Ustav BiH takvu imovinu izričito ne definiše.
On svoje tumačenje povezuje sa teritorijalnim razgraničenjem entiteta iz Dejtonskog sporazuma.
Međutim, važno je razlikovati teritorijalno razgraničenje od pitanja vlasništva nad imovinom. Aneks 2 Dejtonskog sporazuma uređuje međuentitetsku graničnu liniju i predviđa da se ona može mijenjati samo uz saglasnost strana.
Istovremeno, Ustavni sud BiH je u predmetu U-1/11 zaključio da je pitanje imovine iz osporenog zakona Republike Srpske u nadležnosti BiH za regulisanje, te je taj zakon proglasio neustavnim. OHR vodi evidenciju više odluka Ustavnog suda koje se odnose na pitanje državne imovine.
Zbog toga tvrdnju da Aneks 2 automatski znači da je sva imovina na teritoriji entiteta vlasništvo entiteta treba posmatrati kao pravnu interpretaciju autora, a ne kao nesporno utvrđenu činjenicu.
Veto i prenos nadležnosti
Druga oblast koju Blagojević izdvaja jeste zaštita mehanizama kojima entiteti štite svoje interese u institucijama BiH.
On se protivi ukidanju ili slabljenju tih mehanizama i posebno upozorava na eventualni prenos dodatnih nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH.
Ustav BiH zaista predviđa mehanizam zaštite vitalnog interesa entiteta u odlučivanju Predsjedništva: član Predsjedništva može odluku proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta iz kojeg je izabran, nakon čega se odluka upućuje Narodnoj skupštini Republike Srpske ili odgovarajućim delegatima u Federaciji BiH.
Blagojević smatra da bi svako dalje prenošenje ustavnih nadležnosti Republike Srpske na nivo BiH predstavljalo rizik po njen položaj.
„Samo dosljednom politikom Srpska može opstati“
U zaključku, Blagojević poziva na kombinaciju ekonomskih i institucionalnih reformi, uz insistiranje na očuvanju nadležnosti Republike Srpske koje smatra njenim ustavnim pravima.
Njegova teza je da se stabilnost Republike Srpske, prije svega, mora graditi kroz snažniju privredu, manji i efikasniji javni sektor, reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije i profesionalizaciju institucija.
Istovremeno, on se protivi daljem prenosu nadležnosti na nivo BiH i promjenama postojećih mehanizama zaštite interesa Republike Srpske.
– Samo takvom dosljednom i nepokolebljivom borbom, koja nije protiv Ustava BiH niti protiv BiH, Republika Srpska može opstati i trajati. U protivnom će prestati da postoji – zaključuje dr Blagojević.