Zemljina orbita ubrzano postaje zagušen prostor. Više od 300 lansiranja tokom 2025. godine izbacilo je u svemir preko 4.000 novih korisnih tereta, dok se istovremeno gomila otpad koji bi mogao ugroziti buduće svemirske misije. Evropska svemirska agencija upozorava da se problem više ne može rješavati samo izbjegavanjem pojedinačnih sudara.
Kancelarija za svemirski otpad Evropske svemirske agencije (ESA) objavila je godišnji izvještaj o stanju svemirskog okruženja za 2026. godinu, zasnovan na podacima prikupljenim do kraja 2025.
Glavni zaključak je upozoravajući – Zemljina orbita je ograničen resurs, a broj satelita, dijelova raketa i drugih objekata koji se u njoj kreću nastavlja da raste, prenosi Bug.hr.
Tokom 2025. godine izvedeno je više od 300 lansiranja, pri čemu je u orbitu postavljeno više od 4.000 novih korisnih tereta. Veliki dio tog rasta povezan je sa razvojem komercijalnih satelitskih konstelacija.
To znači da se u prosjeku svakog dana u orbitu postavlja oko deset novih objekata.
Istovremeno, više od tri satelita ili tijela raketa svakodnevno ponovo ulaze u atmosferu.
PROBLEM NIJE SAMO U NOVIM LANSIRANJIMA
ESA upozorava da je jedan od najvećih problema činjenica da dovoljno satelita nakon završetka radnog vijeka ne napušta zagušene orbite.
Svaki novi objekat povećava saobraćaj, a time i broj potencijalnih susreta i sudara.
Posebno zabrinjavajuća je mogućnost takozvanog Keslerovog sindroma – scenarija u kojem jedan sudar proizvodi veliki broj fragmenata, a oni zatim izazivaju nove sudare.
Tako bi količina svemirskog otpada mogla početi da raste čak i u scenariju u kojem bi se broj novih lansiranja značajno smanjio.
Drugim riječima, problem bi mogao postati samoodrživ.
SVE VEĆI RIZIK I ZA LJUDE NA ZEMLJI
Ovogodišnji izvještaj donosi i novu mjeru – procjenu rizika da dijelovi objekata koji nekontrolisano ulaze u atmosferu ugroze ljude na Zemlji.
ESA navodi da je vjerovatnoća da pojedinac strada od svemirskog otpada i dalje veoma mala u poređenju sa mnogim svakodnevnim rizicima.
Ipak, kako broj objekata u orbiti raste, raste i broj potencijalnih incidenata.
Dio objekata tokom nekontrolisanog povratka u atmosferu izgori, ali veći dijelovi pojedinih satelita i raketa mogu preživjeti prolazak kroz atmosferu i pasti na površinu Zemlje.
Zbog toga ESA sve više pažnje posvećuje ne samo zaštiti satelita već i potencijalnim posljedicama njihovog nekontrolisanog povratka.
„LANČANA REAKCIJA“ MOGLA BI ZAGORČATI BUDUĆE MISIJE
Jedan od ključnih problema jeste što posljedice današnjih lansiranja mogu trajati decenijama.
Fragmenti nastali sudarima mogu ostati u orbiti veoma dugo i predstavljati opasnost za druge satelite, svemirske letjelice i buduće misije.
Što je više objekata u orbiti, veća je vjerovatnoća da će doći do opasnog približavanja ili sudara.
Zbog toga ESA stanje svemirskog okruženja posmatra kao pitanje dugoročne održivosti, a ne samo kao problem pojedinačnih kvarova ili sudara.
ESA ŽELI „ZERO DEBRIS“ DO 2030. GODINE
Evropska svemirska agencija pokušava da trend preokrene kroz inicijativu „Zero Debris“, čiji je cilj da do 2030. godine značajno smanji stvaranje novog otpada u Zemljinoj i Mjesečevoj orbiti tokom ESA misija.
Plan uključuje sprečavanje raspada objekata u orbiti, pouzdanije sisteme za njihovo uklanjanje iz zagušenih orbita i razvoj tehnologija za aktivno uklanjanje već postojećeg otpada.
ESA radi i na misijama koje bi trebalo da demonstriraju mogućnosti aktivnog uklanjanja nefunkcionalnih objekata i servisiranja satelita.
Agencija planira da, gdje god je moguće, uklanja i svoje starije satelite koji su napravljeni prije uvođenja savremenih pravila za smanjenje svemirskog otpada.
SVEMIRSKI OTPAD POSTAJE NOVI EKONOMSKI IZAZOV
Dugoročna vizija ide još dalje – prema stvaranju svojevrsne cirkularne ekonomije u svemiru.
To bi podrazumijevalo dopunu goriva, popravku i održavanje satelita, njihovo servisiranje, pa čak i recikliranje pojedinih resursa direktno u orbiti.
Ideja je da se svemirska infrastruktura ne tretira kao potrošna roba koja se nakon završetka misije jednostavno napušta, već kao sistem koji se može održavati i ponovo koristiti.