Jutra postaju sve tamnija, dani kraći, a mnogima se čini da im je s dolaskom jeseni potrebno mnogo više sna. Alarm zvoni, ali ustajanje iz toplog kreveta odjednom postaje mnogo teže nego tokom ljeta.
Razlog za to može biti vrlo jednostavan – manje dnevne svjetlosti.
Sunčeva svjetlost ima važnu ulogu u regulisanju našeg unutrašnjeg biološkog sata, odnosno cirkadijalnog ritma, koji organizmu pomaže da odredi kada je vrijeme za budnost, a kada za san.
Kako dani postaju kraći, smanjuje se i količina svjetlosti kojoj smo izloženi, posebno u ranim jutarnjim satima. Zbog toga neki ljudi tokom jeseni i zime mogu osjećati veću pospanost, teže se razbuđivati i imati osjećaj da bi najradije ostali u krevetu još nekoliko sati.
Britanski NHS navodi da smanjena izloženost dnevnoj svjetlosti može biti povezana s promjenama u proizvodnji melatonina i serotonina, kao i sa promjenama cirkadijalnog ritma.
ZAŠTO NAM JE UJUTRO TEŽE USTATI?
Jedan od ključnih hormona povezanih sa spavanjem je melatonin. Njegovo lučenje povezano je sa smjenom svjetlosti i tame.
Kada je napolju mrak, organizam dobija signal da je još uvijek vrijeme za odmor. Zbog toga tamna jesenska jutra kod nekih ljudi mogu otežati prelazak iz sna u stanje pune budnosti.
Ipak, nije svaka jesenja pospanost znak zdravstvenog problema.
Na to kako se osjećamo nakon buđenja mogu uticati i promjena dnevnog rasporeda, manje vremena provedenog napolju, kasniji odlasci na spavanje, fizička aktivnost, stres i kvalitet sna.
DNEVNA SVJETLOST MOŽE BITI VAŽNA
Jedna od jednostavnih navika koja može pomoći jeste izlaganje dnevnoj svjetlosti, posebno u prvom dijelu dana.
Korisno je, kada god je moguće, izaći napolje nakon buđenja, prošetati ili barem provesti dio jutra uz prirodno svjetlo.
Važno je i održavati približno isto vrijeme odlaska na spavanje i ustajanja, uključujući vikende. Redovan raspored može pomoći organizmu da lakše održava stabilan ritam spavanja i budnosti.
KADA UMOR VIŠE NIJE SAMO „JESENJI“?
Postoji, međutim, razlika između povremene pospanosti koja se javlja s promjenom godišnjeg doba i dugotrajnog pada energije i raspoloženja.
Kod nekih ljudi jesen i zima mogu biti povezane sa sezonskim afektivnim poremećajem (SAD), vrstom depresije koja se javlja u određenom dijelu godine.
Simptomi mogu uključivati izražen umor, potrebu za dužim spavanjem, loše raspoloženje, gubitak interesovanja za aktivnosti koje su ranije prijale, probleme s koncentracijom i promjene u apetitu.
Zato dugotrajan umor ne treba automatski pripisivati hladnijem vremenu i manjku sunca.
AKO UMOR TRAJE, NE TREBA GA IGNORISATI
Ako osjećaj iscrpljenosti traje duže vrijeme, značajno otežava svakodnevno funkcionisanje ili je praćen izraženim promjenama raspoloženja, korisno je razgovarati s ljekarom.
Povremena potreba za dodatnim snom tokom tamnijih jutara može biti sasvim uobičajena. Ali kada umor postane stalan i počne uticati na posao, odnose s drugim ljudima ili svakodnevne aktivnosti, važno je potražiti odgovarajući savjet.