U Delnicama je u subotu održan duhovni susret branitelja i njihovih obitelji, a program je obuhvatio i misu koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinića te panel-raspravu o ratnim traumama, na kojoj su sudionici govorili o bolnim iskustvima i oprostu kako se teret rata ne bi prenosio na buduće generacije, izvijestila je Riječka nadbiskupija.
Na misi koju je predvodio nadbiskup Uzinić, te poslije na panel-raspravi u Gradskoj knjižnici, okupili su se članovi Kluba 138. brigade Hrvatske vojske “Goranski risovi“ i njihove obitelji. Organizaciju susreta potpomogli su Ministarstvo hrvatskih branitelja, Odsjek za pastoral branitelja Riječke nadbiskupije i Općina Mrkopalj.
Predavanja kao uvod u panel-raspravu održali su pater Mijo Nikić, Danijela Mihaljević i Šimo Đulić. Govorili su o suočavanju s traumama i oporavku, međugeneracijskom prijenosu trauma te o ljubavi prema bližnjemu, “čiji je izvor u Bogu koji ljubi”. Zajednička želja sudionika bila je prenijeti djeci i budućim generacijama poruku ljubavi i praštanja. Da bi se to postiglo, potrebno je priznati vlastite strahove i jasno osuditi ono što nije bilo dobro. Susret je moderirao novinar Marinko Krmpotić.
‘Naši mladi trpe posljedice’
Izaslanik ministra, general Ivan Pokaz, na kraju okruglog stola izrazio je veliko zadovoljstvo programom i temom susreta te predložio planiranje budućih susreta duhovne i psihološke podrške braniteljima i njihovim obiteljima.
Nadbiskup Uzinić potaknuo je da se u razgovor uključe i oni koji nisu izravno svjedočili ratnim traumama, ali trpe njihove posljedice. “To su naši mladi koje doista trebamo, kako je govorio general Nojko Marinović, učiti ne mrziti, nego pamtiti. A pamćenjem koje nije ispunjeno mržnjom događa se i opraštanje”, kazao je.
Usporedba s pedofilijom
Nadbiskup je otvorio i temu priznavanja vlastitih pogrešaka. “Da bi se dogodilo istinsko ozdravljenje, glavno pitanje nisu zločini koji su počinjeni nad pripadnicima naše strane. Glavno pitanje za mogućnost pomirenja i za izlječenje trauma jest zločin koji su neki u naše ime počinili nad drugima. Mislim da je to bitna stavka s kojom se moramo suočiti ako želimo biti zdravo društvo i ne ponavljati u budućnosti pogreške koje se, nažalost, kako vidimo i kod nas i u svijetu, ponavljaju”, ustvrdio je.
Priznavanje zločina počinjenih u Domovinskom ratu nadbiskup je usporedio s priznavanjem pedofilije u Crkvi. “Mogu se ja kao svećenik opravdavati da ima pedofilije u drugim krugovima – ima je, ali to ne opravdava svećenike koji su to učinili. Tek kad smo se mi kao Crkva od toga ogradili i to osudili, možemo o tome početi iskreno razgovarati i vidjeti pogreške koje smo napravili.
Zašto bih se ja morao stidjeti zato što su neki svećenici počinili ono što su počinili, izdajući svećenička načela? Isto vrijedi za branitelje. Zašto bi se svi hrvatski branitelji morali crvenjeti zbog onog što su neki među njima, izdajući načela, počinili?“, upitao je. Ta je tema izazvala reakcije branitelja, koji su istaknuli da su rat vodili časno te zaključili da je onih koji su činili zločine s hrvatske strane bilo tek malen postotak.
Prenošenje trauma na djecu
Danijela Mihaljević, koja je u ratu izgubila supruga, govorila je iz vlastitog iskustva suočavanja s traumom i njezina prenošenja na kćer. Istaknula je važnost suočavanja s problemom kako se trauma ne bi prenosila na sljedeće generacije.
“Mislim da samo tako svojoj djeci ostavljamo budućnost. Suoči se s činjenicama, budi svjestan tko si, ali nemoj poricati ono što nije bilo dobro. To ne znači da zbog toga manje vrijedimo ili da manje volimo svoju državu, samo se suočavamo s istinom na način da smo tu istinu izgovorili trezveno”, kazala je.
Istaknula je da roditelji svoje traume prenose na djecu čak i kada o njima ne govore. “Moramo naći način kako ih osloboditi od mržnje i učiti ljubavi”, zaključila je.