Ne mora svako znati koliko ste postigli niti šta planirate da uradite. Upravo u tome, prema savjetu koji se pripisuje Sigmundu Frojdu, leži jedna važna lekcija o odnosima među ljudima – neke stvari imaju veću vrijednost kada ih ne iznosimo pred cijeli svijet.
Psihologija ljudskog ponašanja odavno proučava našu potrebu da se poredimo, tražimo potvrdu i dijelimo ono što nam je važno. Želimo da drugi vide naše uspjehe, da podrže naše ideje i da se raduju zajedno sa nama.
Ali reakcije okoline nisu uvijek onakve kakve očekujemo.
Zato se uz Frojda često vezuje savjet da postoje dvije stvari koje nije potrebno dijeliti sa svima: ono što smo već postigli i ono što tek namjeravamo da postignemo.
Uspjeh ne mora uvijek biti javna stvar
Kada napravimo nešto na šta smo ponosni, sasvim je prirodno da želimo da to podijelimo sa drugima. Dobijemo unapređenje, završimo važan projekat, kupimo stan, pokrenemo posao ili ostvarimo nešto za šta smo dugo radili – i želimo da ljudi oko nas to znaju.
Problem nije u tome što se radujemo vlastitom uspjehu.
Problem nastaje kada očekujemo da će svi taj uspjeh doživjeti na isti način kao mi.
Ljudi imaju različite živote, mogućnosti i frustracije. Neko će iskreno biti srećan zbog vas, dok će drugi vašu priču nesvjesno uporediti sa vlastitim životom. Tu se mogu pojaviti zavist, osjećaj neuspjeha ili potreba za takmičenjem.
Zbog toga nije loše imati određenu mjeru.
Ne znači da treba skrivati ono što ste postigli niti se izvinjavati zbog uspjeha. Ali nije neophodno svaku pobjedu pretvoriti u javnu objavu ili razgovor sa ljudima koji nisu dio vašeg života.
Neke uspjehe najljepše je proslaviti sa nekoliko ljudi za koje znate da će se iskreno radovati.
Ne otkrivajte prerano svaki svoj plan
Druga stvar odnosi se na ono što tek želimo da uradimo.
Kada imamo novu ideju, često imamo potrebu da je odmah ispričamo drugima. Govorimo o poslu koji ćemo pokrenuti, putovanju koje planiramo, promjeni koju želimo da napravimo ili cilju koji smo sebi postavili.
Razgovor o planovima može biti koristan. Ponekad nam upravo tuđi savjet pomogne da napravimo bolji potez.
Ali postoji i druga strana.
Kada svoj cilj izgovorimo naglas i dobijemo pohvale i ohrabrenje, možemo dobiti osjećaj zadovoljstva prije nego što smo išta konkretno uradili. Kao da je dio nagrade već stigao.
Zato se ponekad dogodi da mnogo pričamo o onome što ćemo uraditi, a onda izgubimo dio energije potrebne da to zaista sprovedemo u djelo.
Postoji još jedan problem – tuđa mišljenja.
Čim objavimo plan, dobićemo i tuđe procjene. Neko će reći da je ideja odlična, neko da je nemoguća, neko će nas upozoravati na rizike, a neko će možda pokušati da nas ubijedi da odustanemo.
Čak i kada to nije zlonamjerno, takvi komentari mogu unijeti sumnju.
Zato neke ideje imaju smisla prvo razvijati u tišini. Napraviti prvi korak, vidjeti da li funkcionišu, a tek onda ih predstaviti drugima.
Ne mora svako imati pristup vašem životu
Suština ovog savjeta nije u tome da čovjek postane zatvoren, nepovjerljiv ili da sve čuva kao tajnu.
Radi se o granicama.
Ne zaslužuje svako da zna vaše planove. Ne mora svako da zna koliko zarađujete, šta ste ostvarili, čemu se nadate ili koji je vaš sljedeći potez.
Mudrost nije uvijek u tome da kažemo više, već da znamo kada, šta i kome treba reći.
Postoje ljudi pred kojima možemo biti potpuno otvoreni. To su oni koji naše uspjehe ne doživljavaju kao prijetnju i koji će nas podržati čak i kada naše ideje još nisu savršene.
Sa druge strane, postoje odnosi u kojima je određena doza distance zdravija.
Neke stvari najbolje je pokazati, a ne najavljivati
Možda je upravo to najjednostavnija poruka ove priče: ne mora svaki plan biti najavljen, niti svaki uspjeh objašnjen.
Ako nešto zaista želite, počnite da radite na tome. Ako nešto ostvarite, uživajte u rezultatu. A kome ćete to ispričati – neka bude vaš izbor.
Jer ponekad je najbolji odgovor na pitanje „Šta planiraš?“ jednostavno: vidjećeš.
A kada je riječ o velikim životnim promjenama, rezultati često govore mnogo glasnije od najava.