Počelo je objavom snimka na nalozima Milorada Dodika, lidera SNSD-a, na društvenim mrežama, na kojem se vidi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković dok mu koleginica sjedi na leđima.
Stanivuković je uzvratio arhivskim snimkom na kojem Dodik o Ratku Mladiću govori kao o ratnom zločincu.
U nastavku kampanje ovakvi diskreditujući napadi na političke rivale samo su se redali.
Tako je kandidat „hrvatske petorke“ Zdenko Lučić kampanju usmjerio na diskreditaciju Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, koji mu nije direktni rival u utrci za člana Predsjedništva BiH.
Čović nije ostao dužan, pa je na društvenim mrežama kreirana i stranica „Dajmo mu da govori“, na kojoj se objavljuju videozapisi generisani vještačkom inteligencijom, u kojima se Lučić predstavlja kao kandidat koji ne zaslužuje podršku birača.
Istovremeno traju napadi na Slavena Kovačevića kao nelegitimnog kandidata, dok je kontranarativ da Kovačević mora pobijediti kako bi se sačuvala država.
U trci za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda diskreditacije su također čest način obraćanja biračima. Najčešće se na meti nalazi Denis Bećirović, kojeg napadaju SBB i njemu bliski mediji, ali i SDA, koja Trojku optužuje za izdaju i nesposobnost.
Sve to otvara brojna pitanja, ali prvo među njima je – zašto, umjesto o programima, kandidati govore o svojim političkim suparnicima?
„Politička (ne)kultura se već u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa svodi na omalovažavanje i vrijeđanje suparnika. Postao je to sastavni dio izbornog folklora, što samo potvrđuje autoritarni karakter društva“, kaže Tanja Topić, politička analitičarka.
S druge strane, dodaje Topić, vidimo da se takva vrsta kampanje ne koristi u direktnom sučeljavanju, jer političari izbjegavaju debate.
Razmjena argumenata ne postoji, smatra Topić. Umjesto nje dominira monološki verbalni arsenal, dok, kako kaže, dobar dio tih napada dolazi iz obavještajnog miljea.
„Vidimo da se taj sektor posebno angažovao na ovim izborima, što bi trebalo ozbiljno da zabrine građane koji posjeduju demokratsku osviješćenost i zrelost. Ima tu materijala i za istražne i pravosudne organe, ali znamo da oni zaklope oči i na očito kršenje zakona“, kaže Topić.
Novinarka Gordana Katana kaže da će cjelokupna izborna kampanja ostati upamćena uglavnom po činjenici da se većina političkih stranaka nije ni potrudila da u javnost izađe s konkretnim programima na temelju kojih bi tražili i dobili podršku građana.
Iz današnjeg ugla, vrijeme u kojem su stranke javnosti nudile cijele elaborate o svim ključnim pitanjima za razvoj društva Katani sada izgleda kao praistorija.
„Umjesto toga, sve se svodi ili na kritiku aktuelne vlasti ili pak na diskreditaciju političkih suparnika. Na momente se čini kao da postoji utrka ko će više o onom drugom iznijeti u javnost ‘prljavog veša’, a sve u cilju da se javnost bavi nečijim ličnim životom, životom njegove obitelji, proizvode se afere na koje protivnik reagira. I mislim da to svima odgovara, jer se u toj kakofoniji irelevantnog skreće pažnja sa poražavajuće ekonomsko-socijalne situacije, siromaštva, ekološkog nasilja u interesu kapitala, pa javnost – građani koji biraju – zaboravljaju da se od svih tih irelevantnih tema ne može kupiti ni kruh ni mlijeko, platiti lijekovi…“, kaže Katana.
Napominje da dio odgovornosti snose i građani, jer ih u naslovima vijesti zapravo uvijek više privuče skandal nego surova realnost, a rijetko pitaju političare šta im to nude zauzvrat za podršku na izborima.
„Kao da sutra ne postoji i da to sutra, kakvo god bude, ovisi o njima.“
Topić upozorava da snimanje i objavljivanje nekih snimaka predstavlja kršenje postojećih zakona, na šta smo, zapravo, svi na neki način postali imuni.
„Međutim, dio kreatora ovih diskvalifikacija će reći da je sve dozvoljeno u žaru izborne borbe i neće im biti problem nakon izbora nastaviti saradnju sa onima koje su provlačili kroz blato“, kaže Topić.