Bosna i Hercegovina želi novi pravac za snabdijevanje gasom preko Hrvatske i terminala na Krku, dok Albanija razmatra LNG aranžman sa Grčkom i američkom kompanijom Venture Global. Dok se u regionu govori o diversifikaciji i energetskoj sigurnosti, u Evropskoj uniji istovremeno raste pitanje da li nova gasna infrastruktura može postati dugoročna prepreka zelenoj tranziciji.
Bosna i Hercegovina i druge zemlje Zapadnog Balkana nalaze se pred složenim energetskim izborom.
S jedne strane, nova gasna infrastruktura mogla bi otvoriti pristup većem broju dobavljača i smanjiti zavisnost od jednog pravca snabdijevanja. S druge, Evropska unija ubrzava dekarbonizaciju energetskog sistema i postavlja cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine.
Upravo između ta dva cilja nalazi se i projekat povezivanja BiH sa hrvatskim gasnim sistemom, preko kojeg bi gas mogao stizati i sa terminala za LNG na Krku.
BIH TRAŽI NOVI PUT DO GASA PREKO HRVATSKE
Bosna i Hercegovina je trenutno posebno osjetljiva na poremećaje u snabdijevanju gasom. Evropska komisija je ranije upozoravala da je zemlja gotovo u potpunosti zavisna od jednog gasovoda i jednog pravca snabdijevanja, što predstavlja rizik u slučaju prekida isporuka.
Zbog toga se Južna interkonekcija BiH i Hrvatske posmatra kao jedan od projekata koji bi trebalo da poveća sigurnost i omogući pristup širem evropskom tržištu gasa.
Terminal na Krku u Hrvatskoj već ima važnu ulogu u regionalnoj diversifikaciji. Evropska komisija navodi da je proširenje kapaciteta Krk LNG terminala završeno 2025. godine, zajedno sa drugim ulaganjima u gasnu infrastrukturu jugoistočne Evrope.
Za BiH bi povezivanje sa tim sistemom značilo mogućnost da gas dolazi iz različitih izvora, uključujući LNG koji u Evropu stiže iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih proizvođača.
AMERIČKI LNG SVE VAŽNIJI ZA EVROPU
Uloga američkog LNG-a na evropskom tržištu posljednjih godina značajno je porasla.
Evropska komisija navodi da je udio LNG-a u ukupnom uvozu gasa u EU porastao sa oko 20 odsto u periodu 2021. godine na oko 45 odsto u 2025. godini. Istovremeno, EU je povećavala LNG kapacitete kako bi smanjila zavisnost od ruskih fosilnih goriva.
Za zemlje Zapadnog Balkana to otvara mogućnost da preko regionalnih gasovoda pristupe istom tržištu.
Takav model posebno je značajan za zemlje koje pokušavaju da smanje oslanjanje na jedan izvor ili jednu rutu snabdijevanja.
Evropska unija je i sama pozvala zemlje Zapadnog Balkana da koriste mehanizme za zajedničku nabavku gasa i LNG-a kako bi smanjile zavisnost od ruskog gasa.
GDJE NASTAJE PROBLEM ZA BRISEL?
Problem nastaje kada se pitanje sigurnosti snabdijevanja posmatra kroz duži vremenski period.
Nova gasna infrastruktura može trajati decenijama, dok EU istovremeno smanjuje emisije i povećava udio obnovljivih izvora energije.
Evropska komisija navodi da je cilj EU klimatska neutralnost do 2050. godine, uz međuciljeve smanjenja neto emisija za najmanje 55 odsto do 2030. i 90 odsto do 2040. godine u odnosu na 1990.
Zbog toga se kod novih gasnih projekata postavlja pitanje koliko će dugo biti ekonomski i energetski opravdani.
Komisija istovremeno priznaje da gasna infrastruktura može imati važnu ulogu u energetskom sistemu, posebno zbog fleksibilnosti koju gas pruža kada proizvodnja iz obnovljivih izvora nije dovoljna. Međutim, evropska pravila sve više usmjeravaju gasni sektor prema obnovljivim i niskougljičnim gasovima.
GAS KAO „PRELAZNO GORIVO“ ILI NOVA ZAVISNOST?
Za zemlje regiona argument je uglavnom praktičan: gas se posmatra kao moguće prelazno gorivo između uglja i čistijih izvora energije.
Evropska komisija je i sama ranije navodila da bi moderna gasna infrastruktura na Zapadnom Balkanu mogla pomoći u prelasku sa uglja i drugih intenzivno emisionih energenata, ali uz paralelno povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora i jasnu mapu puta ka klimatskoj neutralnosti.
To je posebno važno za BiH, gdje gas trenutno ima relativno mali udio u ukupnoj potrošnji energije.
Istovremeno, nova infrastruktura može povećati mogućnost prekogranične trgovine i pristupa različitim dobavljačima. Evropska energetska politika upravo povezanost gasnih sistema vidi kao jedan od načina za povećanje sigurnosti snabdijevanja i integraciju tržišta.
ALBANIJA OTVARA JOŠ JEDAN PRAVAC
Sličan proces odvija se i u Albaniji, koja razmatra mogućnosti za snabdijevanje LNG-jem preko regionalne saradnje sa Grčkom.
Time se postepeno formira šira mreža koja bi mogla povezati više zemalja Balkana sa LNG tržištem.
U takvom scenariju gas sa međunarodnog tržišta ne bi bio namijenjen samo jednoj zemlji. Regionalne interkonekcije mogle bi omogućiti da energent koji uđe preko jednog terminala bude dostupan i drugim državama.
Upravo je regionalno povezivanje jedan od ciljeva inicijative CESEC, u kojoj učestvuju i BiH, Albanija, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Evropska komisija navodi da je cilj te saradnje jačanje prekogranične energetske infrastrukture, integracija tržišta i diversifikacija snabdijevanja.
MOŽE LI AMERIČKI GAS STIGNUTI I DO SRBIJE?
Ako se izgrade planirane regionalne interkonekcije, mogućnost pristupa LNG-u ne bi bila ograničena samo na BiH i Albaniju.
Povezivanje gasnih sistema Grčke, Sjeverne Makedonije, Srbije i drugih zemalja moglo bi otvoriti dodatne pravce snabdijevanja.
Za zemlje regiona to bi značilo veću mogućnost izbora između različitih dobavljača i ruta.
Međutim, pitanje ostaje koliko bi takva infrastruktura bila iskorištena u narednim decenijama, posebno ako se potrošnja fosilnog gasa bude smanjivala zbog razvoja solarne i vjetroenergije, elektrifikacije i drugih mjera dekarbonizacije.
DVIJE POTREBE KOJE SE SADA SUDARAJU
Zapadni Balkan tako pokušava da riješi dva problema istovremeno.
Prvi je kako obezbijediti stabilno i raznovrsno snabdijevanje energijom i smanjiti zavisnost od pojedinačnih dobavljača.
Drugi je kako izbjeći da današnje investicije u fosilnu infrastrukturu postanu teret u periodu kada će energetski sistem morati da bude znatno manje zavisan od fosilnih goriva.
Evropska pravila već predviđaju sve veći prostor za obnovljive i niskougljične gasove, dok se dugoročni razvoj energetskih mreža sve više povezuje sa ciljem klimatske neutralnosti.
Zbog toga će pitanje američkog LNG-a na Balkanu biti mnogo više od pitanja toga odakle će stići gas.