Jačanje Alternative za Njemačku (AfD), istorijski loš rezultat CDU-a i promjene u političkom centru Njemačke otvorili su pitanje kako bi eventualna promjena političkog kursa Berlina mogla uticati na Zapadni Balkan.
Uspjeh Alternative za Njemačku odavno više nije samo izborna epizoda, već politička činjenica sa kojom se suočavaju Njemačka i ostatak Evrope. Tradicionalne stranke gube dio podrške, dok AfD bilježi snažan rast, ocjenjuje prof. dr Despot Kovačević u analizi posvećenoj promjenama u njemačkoj politici.
Njegova analiza dolazi u trenutku kada su izbori u dvije njemačke pokrajine dodatno ogolili promjene na političkoj sceni. Na izborima u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji 20. septembra AfD je osvojio 38,2 odsto glasova i 32 mandata, dok je CDU sa 4,9 odsto prvi put ostao bez mjesta u pokrajinskom parlamentu. Istovremeno, u Berlinu je Die Linke bila prva, dok je AfD osvojio 16,3 odsto.
Na saveznom nivou AfD je trenutno na prvom mjestu u više relevantnih istraživanja javnog mnjenja. Prosjek objavljenih anketa do 24. septembra pokazuje oko 28 odsto podrške AfD-u, dok je CDU/CSU na oko 20 odsto. U jednom od posljednjih istraživanja INSA-e AfD je imao 29,5 odsto, a CDU/CSU 19,5 odsto.
Od tradicionalne stabilnosti do otvorenog političkog sukoba
Kovačević podsjeća na dugogodišnju dominaciju CDU/CSU i SPD-a u njemačkom političkom sistemu, navodeći da su te dvije političke grupacije decenijama predstavljale osnovu političkog centra.
Na saveznim izborima 2025. godine CDU/CSU su osvojili 28,5 odsto, SPD 16,4 odsto, dok je AfD završio sa 20,8 odsto glasova. Time su dvije tradicionalne velike stranke prvi put zajedno pale ispod 50 odsto osvojenih glasova.
Trend dodatno potvrđuju pokrajinski izbori tokom septembra 2026. godine. AfD je prethodno pobijedio i u Saskoj-Anhalt, a zatim i u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji. CDU je u drugoj od tih pokrajina ostvario 4,9 odsto, što je njegov najlošiji rezultat u istoriji pokrajinskih izbora.
Njemački kancelar Friedrich Merz rezultate CDU-a u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji opisao je kao „katastrofu“, ali je istovremeno odbacio mogućnost ostavke i poručio da će nastaviti sa reformama.
Prema Kovačevićevom viđenju, problem tradicionalnih stranaka nije samo u izbornim gubicima, već i u činjenici da se politička agenda sve više formira u odnosu prema AfD-u.
Migracije, Rusija i Ukrajina kao ključne teme
AfD je posljednjih godina izgradio snažnu političku poziciju na temama migracija, odnosa prema Evropskoj uniji, energetske politike i rata u Ukrajini.
U svojim javnim nastupima lideri AfD-a zastupaju strožu politiku prema migracijama, kritikuju podršku Ukrajini i zagovaraju promjenu odnosa prema Rusiji i energetici. Uoči regionalnih izbora partija je insistirala i na povratku ruskim energentima.
Kovačević smatra da je upravo sposobnost AfD-a da složena pitanja predstavi kroz jednostavne političke poruke jedan od razloga njegovog rasta.
U njegovoj interpretaciji, politička podjela sve više se svodi na odnos „nas“ i „njih“ – naroda i elite, građana i političkog sistema, tradicionalnih partija i novog političkog pokreta.
AfD se u njemačkoj političkoj debati različito opisuje, od desnog populističkog do krajnje desnog pokreta. Njemačke institucije i političke stranke prema AfD-u imaju različite pristupe, dok je na saveznom nivou i dalje na snazi politika izbjegavanja koalicionog partnerstva sa tom partijom.
Hoće li njemački zaokret stići i do Balkana?
Najvažnije pitanje koje Kovačević postavlja odnosi se na moguće posljedice promjena u Njemačkoj po Zapadni Balkan.
U njegovoj analizi, Njemačka je decenijama imala značajnu ulogu u evropskoj politici prema prostoru bivše Jugoslavije – od procesa evropskih integracija i ekonomskih ulaganja do pitanja bezbjednosti i regionalne stabilnosti.
Zbog toga, smatra on, promjena prioriteta u Berlinu ne bi ostala ograničena samo na unutrašnju politiku Njemačke.
Posebno izdvaja tri moguća pravca.
1. Promjena odnosa prema proširenju Evropske unije
Kovačević navodi da bi jačanje evroskeptičnih političkih snaga moglo promijeniti odnos Berlina prema daljem proširenju EU.
AfD je godinama kritikovao postojeću strukturu Evropske unije, dok su njegovi predstavnici izražavali protivljenje pojedinim aspektima politike proširenja. Liderka AfD-a Alice Weidel još ranije je javno upozoravala Srbiju na posljedice članstva u EU, uz argument da bi ono značilo prenos dijela suvereniteta na evropske institucije.
Istovremeno, AfD je i tokom 2026. kritikovao politiku kancelara Merza prema proširenju EU i posebno njegovu podršku ubrzanom uključivanju zemalja Zapadnog Balkana.
Kovačević zato smatra da bi eventualno prihvatanje takvog pristupa na nivou njemačke politike predstavljalo značajnu promjenu za zemlje regiona koje žele članstvo u Evropskoj uniji.
2. Od evropske politike ka politici interesa
Druga moguća promjena, prema Kovačeviću, jeste snažnije insistiranje na direktnom nacionalnom interesu Njemačke.
On smatra da bi se u tom slučaju smanjio prostor za politike koje podrazumijevaju dugoročnu finansijsku podršku razvojnim projektima, regionalnoj saradnji i procesu evropskih integracija.
Takav pristup autor poredi sa širim trendom „transakcione“ politike koji je posljednjih godina prisutan i u drugim zemljama.
3. Manje njemačkog angažmana u regionalnoj stabilnosti
Treća posljedica koju Kovačević izdvaja jeste mogućnost smanjenog njemačkog angažmana na Balkanu u pitanjima političke i bezbjednosne stabilnosti.
On upozorava da bi smanjivanje interesa velikih evropskih država za region moglo otvoriti veći prostor za direktne dogovore i sukobe interesa između balkanskih država i političkih aktera.
Posebno ističe Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i pitanje Kosova i Metohije kao prostore na kojima bi promjena evropske politike mogla imati vidljive posljedice.
„Neće biti dovoljno samo da AfD dođe na vlast“
Jedna od ključnih teza Kovačevićevog teksta jeste da posljedice po Evropu i Balkan ne zavise isključivo od toga da li će AfD u budućnosti ući u vlast.
Po njegovom mišljenju, važnije je pitanje da li će tradicionalne stranke početi trajno da preuzimaju dio politike i narativa koji su do sada bili karakteristični za AfD.
Takav proces već je vidljiv u pojedinim evropskim državama kroz zaoštravanje migracionih politika i veće insistiranje na nacionalnim interesima.
Merzova vlada je tokom svog mandata zaista pooštravala pojedine elemente migracione politike, dok istovremeno insistira na nastavku velikih ekonomskih i vojnih reformi. Nakon septembarskih izbora kancelar je poručio da uprkos lošim rezultatima CDU-a neće mijenjati osnovni kurs vlade.
Kovačević smatra da bi upravo nastavak tog političkog pomjeranja mogao biti važniji od same činjenice da li će AfD u nekom trenutku postati dio savezne vlasti.
Balkan pred novom evropskom neizvjesnošću
Zaključak Kovačevićeve analize jeste da promjene u Njemačkoj treba posmatrati šire od rezultata pojedinačnih pokrajinskih izbora.
AfD je u septembru 2026. ostvario više značajnih izbornih rezultata, dok je u nacionalnim istraživanjima javnog mnjenja trenutno vodeća stranka. Istovremeno, druge njemačke partije i dalje odbacuju saradnju sa njim, što ograničava njegove mogućnosti za formiranje vlasti na pokrajinskom nivou.
Za zemlje Zapadnog Balkana zato ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri će budući njemački politički kurs zadržati dosadašnji fokus na proširenju EU, ekonomskim projektima, regionalnoj saradnji i bezbjednosti.
Kovačević zaključuje da bi promjena prioriteta u Berlinu neminovno otvorila novo poglavlje za region, ali i da ostaje neizvjesno da li će te promjene biti posljedica direktnog ulaska AfD-a u vlast ili postepenog prihvatanja njegovih politika od strane drugih njemačkih stranaka.