Kada čujete izraz „Ponzi šema“, vjerovatno pomislite na kriptovalute, lažne investicione platforme ili ogromne finansijske prevare. Međutim, naziv jedne od najpoznatijih vrsta investicionih prevara potiče od čovjeka koji je prije više od jednog vijeka uspio da ubijedi hiljade ljudi da će brzo zaraditi ogromne količine novca.
Njegovo ime bilo je Čarls Ponzi, a njegova prevara u Bostonu 1920. godine postala je toliko poznata da je njegovo prezime ušlo u finansijski rječnik.
Ko je bio Čarls Ponzi?
Čarls Ponzi rođen je u Italiji 1882. godine kao Carlo Pietro Giovanni Ponzi. U Sjedinjene Američke Države stigao je početkom 20. vijeka, nadajući se da će ostvariti „američki san“.
Umjesto uspjeha, prve godine u SAD obilježili su mu brojni problemi, uključujući poslove koji nisu trajali dugo i probleme sa zakonom.
Prekretnica je nastupila 1919. godine, kada je Ponzi počeo da razvija ideju zasnovanu na međunarodnim poštanskim kuponima za odgovor, poznatim kao IRC – International Reply Coupons.
Kako su poštanski kuponi postali mamac za investitore?
Ponzi je tvrdio da može ostvariti veliku zaradu koristeći razlike u cijenama i valutnim kursevima međunarodnih poštanskih kupona.
Ideja je na papiru djelovala jednostavno: kupon bi bio kupljen u jednoj zemlji, a zatim zamijenjen za poštanske marke u drugoj, gdje bi njegova vrijednost bila veća.
Ponzi je investitorima počeo obećavati izuzetno visoke prinose.
Njegova kompanija Securities Exchange Company nudila je investitorima čak 50 odsto prinosa za 45 dana, odnosno 100 odsto za 90 dana.
Novac je počeo da pristiže nevjerovatnom brzinom.
Problem je bio u tome što stvarni posao sa kuponima nije mogao da proizvede takve prinose.
Novac novih investitora isplaćivao stare
Suština sistema bila je jednostavna.
Ponzi nije ostvarivao zaradu koja bi mogla da pokrije obećane prinose. Umjesto toga, novac novih investitora koristio je za isplate ranijim ulagačima.
Tako je nastala struktura koja će kasnije postati poznata kao Ponzi šema.
Prvi investitori zaista su mogli dobiti obećani novac. Upravo je to bilo ključno za stvaranje povjerenja.
Kada bi neko iz komšiluka ili porodice dobio svoj novac nazad uz veliki profit, vijest bi se brzo širila.
Sve više ljudi željelo je da učestvuje.
Neki su ulagali životnu ušteđevinu, dok su drugi pozajmljivali novac kako bi ostvarili navodno ogromnu zaradu.
Ponzi je postao miljenik Bostona
Kako je novac pristizao, Ponzi je počeo da živi životom veoma bogatog čovjeka.
Kupovao je luksuzne automobile, nekretnine i skupe stvari, dok su ga novine predstavljale kao finansijskog genija.
U jednom trenutku njegov posao privlačio je ogroman broj ulagača.
Međutim, iza luksuza nije postojala investicija koja je mogla generisati obećane prinose.
Što je više novca bilo potrebno za isplate starim investitorima, to je veći priliv novih ulagača bio neophodan.
A takav sistem može funkcionisati samo dok priliv novog novca ne presuši.
Jedan novinar počeo je da postavlja nezgodna pitanja
Kula od karata počela je da se ruši tokom ljeta 1920. godine.
Novinar Boston Posta Clarence Barron, poznat po istraživanju finansijskih poslova, počeo je da postavlja pitanja o Ponzijem poslovanju.
Posebno je bilo problematično pitanje koliko bi poštanskih kupona zapravo moralo postojati da bi Ponzi mogao ostvariti zaradu koju je obećavao hiljadama investitora.
Odgovor je bio poražavajući za njegovu priču.
Broj kupona koji bi bio potreban bio je ogroman i očigledno nije odgovarao stvarnom poslovanju.
Uslijedila je panika.
Investitori su pohrlili da povuku novac
Kada su se pojavile sumnje, ljudi su počeli da traže svoj novac nazad.
A tada je postalo jasno ono što je predstavljalo srž cijelog sistema: nije bilo dovoljno stvarne imovine kojom bi svi mogli biti isplaćeni.
Kada je priliv novih investicija stao, sistem se praktično urušio.
Ponzi je uhapšen i osuđen zbog prevare. Nakon odslužene kazne ponovo je imao probleme sa zakonom, a na kraju je završio u Brazilu, gdje je umro 1949. godine u siromaštvu.
Zašto se i danas kaže „Ponzi šema“?
Iako Ponzi nije izmislio princip prevare u kojoj se novac novih ulagača koristi za isplatu ranijih, njegov slučaj postao je toliko poznat da je njegovo ime postalo sinonim za takav model.
Ponzi šema danas označava investicionu prevaru u kojoj se navodni prinosi uglavnom ne stvaraju stvarnom ekonomskom aktivnošću ili profitabilnim ulaganjem, već novcem novih učesnika.
Takav sistem može izgledati uspješno dok stalno pristiže novi novac.
Kada priliv uspori ili veliki broj ljudi istovremeno poželi da povuče sredstva, sistem se suočava sa problemom koji više ne može sakriti.
Najvažnija lekcija iz Ponzijevog slučaja
Priča stara više od 100 godina i danas ima jednostavnu finansijsku pouku:
što je veći obećani prinos, a manji rizik koji vam neko predstavlja, to je važnije provjeriti odakle taj novac zaista dolazi.
Ponzi je uspio zato što ljudima nije prodavao samo investiciju – prodavao im je priču o brzoj i sigurnoj zaradi.
A upravo je povjerenje investitora bilo gorivo koje je njegovu šemu održavalo u životu.