Jure „Džordž“ Čuvalo, legendarni kanadski bokser hrvatskog porijekla i jedan od najpoznatijih teškaša svoje generacije, preminuo je u Kanadi na svoj 89. rođendan.
Čuvalo je ostao upamćen kao jedan od rijetkih boksera koji su se u eri najvećih teškaša svijeta dva puta sastali sa Muhamedom Alijem – i kao borac koji nikada u profesionalnoj karijeri nije bio nokautiran, prenosi Mondo
Njegov život, međutim, nije obilježila samo slavna bokserska karijera. Van ringa doživio je tragedije koje su, kako je sam govorio, bile neuporedivo teže od svih udaraca koje je primio tokom gotovo dvije decenije u profesionalnom boksu.
Dva puta protiv Muhameda Alija
Čuvalo i Ali prvi put su se sastali 1966. godine u Torontu. Kanađanin je imao samo 17 dana za pripremu, a pred njega je stao tada neporaženi svjetski šampion.
Iako je Ali na kraju slavio jednoglasnom odlukom sudija, Čuvalo je pružio snažan otpor i uspio zadati Amerikancu niz teških udaraca u tijelo.
Ali je poslije borbe morao u bolnicu zbog unutrašnjeg krvarenja, dok je Čuvalo nakon meča, prema vlastitim riječima, otišao kući i nastavio sa životom kao da se ništa posebno nije dogodilo.
Godinama kasnije Ali je upravo Čuvala izdvajao kao jednog od najtalentovanijih protivnika s kojima se susreo.
Njih dvojica ponovo su se sastala 1972. godine u Vankuveru. Ali je i tada pobijedio, ovog puta jednoglasnom odlukom nakon 12 rundi.
Čuvalo je, međutim, još jednom pokazao ono po čemu je postao poznat – nevjerovatnu izdržljivost.
„Govorilo se da imam najčvršću bradu u boksu. Zbog toga su moje druge sposobnosti ostale u sjenci“, govorio je svojevremeno.
Nikada nije bio nokautiran
Čuvalo je tokom profesionalne karijere imao čak 93 borbe, uz 73 pobjede, od kojih je 64 ostvario nokautom, 18 poraza i dva neriješena meča.
Pet puta bio je prvak Kanade u teškoj kategoriji, a svojevremeno je bio i drugi bokser svijeta na rang-listi.
Borio se protiv gotovo svih velikih imena svoje ere, uključujući Muhameda Alija, Džoa Frejzera i Džordža Formana, a devet puta nastupio u čuvenom Medison Skver Gardenu.
Nikada nije osvojio svjetsku titulu, ali je ostao jedan od najcjenjenijih teškaša svoje generacije.
Posebno je ponosan bio na činjenicu da tokom profesionalne karijere nijednom nije završio na podu nakon nokdauna.
„Valjda sam imao sreće, jer nikada nisam morao da ustajem sa poda i ponovo stanem na noge. Barem ne u ringu. Van konopaca bila je potpuno druga priča“, govorio je.
Sin hrvatskih doseljenika
Čuvalo je rođen u Kanadi u porodici hrvatskih doseljenika, čiji korijeni vode prema Ljubuškom u Bosni i Hercegovini.
Njegova porodica živjela je skromno. Majka je radila u industriji uzgoja živine, dok je otac radio težak fizički posao u klaonici.
Ljubav prema boksu razvio je još kao dječak, čitajući magazin „The Ring“, koji je smatrao biblijom ovog sporta.
Prve rukavice dobio je nakon što je dugo molio majku da mu ih kupi. Već sa deset godina imao je prvu organizovanu borbu.
Sa 17 godina postao je nacionalni šampion, a kasnije je izabran da predstavlja Kanadu na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine. Umjesto odlaska na Olimpijske igre, odlučio je postati profesionalac.
Taj potez označio je početak karijere koja će trajati gotovo dvije decenije.
Najteži udarci nisu došli iz ringa
Ipak, najveća drama njegovog života počela je nakon završetka bokserske karijere.
Čuvalo je tokom osamdesetih i devedesetih godina izgubio trojicu sinova i prvu suprugu Lin, u tragedijama povezanim sa zavisnošću i samoubistvom.
Njegov sin Džesi izvršio je samoubistvo 1985. godine, nakon što je poslije saobraćajne nesreće počeo koristiti lijekove protiv bolova i razvio zavisnost.
Osam godina kasnije preminuo je njegov drugi sin, Džordži Li, od posljedica predoziranja. Samo četiri dana kasnije pronađena je mrtva i njegova supruga, koja je iza sebe ostavila oproštajno pismo.
Godine 1996. još jedan njegov sin, Stiven, pronađen je mrtav u hotelskoj sobi.
Tri sina i supruga – četiri tragedije koje su potpuno promijenile njegov život.
„Kada biste sabrali svaki udarac koji sam ikada primio i zatim taj broj pomnožili sa 10.000, to ne bi ni približno bilo jednako bolu zbog gubitka trojice sinova i supruge“, napisao je Čuvalo.
„Krivio sam sebe“
Čuvalo je godinama otvoreno govorio o osjećaju krivice koji ga je pratio nakon smrti djece.
Posebno ga je proganjala misao da je mogao učiniti više kako bi ih zaštitio od zavisnosti.
„Krivio sam sebe za smrt svojih sinova“, govorio je.
U jednom periodu života opisivao je sebe kao čovjeka koji je izgubio sposobnost normalnog funkcionisanja.
„Nakon Stivenove smrti jedva sam uspijevao da funkcionišem. Imao sam osjećaj da se gušim svaki put kada bih zaspao u mraku.“
Ipak, uspio je pronaći novi smisao.
Ponovo se oženio Džoan O'Harom, dobio još dvoje djece i počeo obilaziti škole širom Kanade, gdje je govorio mladima o opasnostima narkomanije.
Vremenom je ponovo pronašao radost u životu, posebno kroz svoju porodicu i unuke.
„Barem ne u ringu“
Čuvalo je o svom životu napisao knjigu „Priča posljednjeg bokserskog gladijatora“, objavljenu 2013. godine.
U njoj je ostavio svjedočanstvo o karijeri u vremenu kada su ringovima dominirali neki od najvećih teškaša u istoriji.
„Pamtiće me kao čovjeka koji se borio protiv najboljih svog vremena, mnoge od njih pobijedio, a od nekih izgubio“, napisao je.
Njegova bokserska priča zaista je ostala posebna.
Bio je borac koji je dva puta stajao pred Muhamedom Alijem, koji se borio protiv Džoa Frejzera i drugih velikana, koji je imao desetine nokauta i koji nikada nije bio nokautiran.
Ali njegova najveća pobjeda nije bila u ringu.
Bila je to činjenica da je, nakon tragedija koje su ga gotovo slomile, pronašao snagu da nastavi živjeti i da vlastito iskustvo pretvori u upozorenje drugima.
Jure „Džordž“ Čuvalo otišao je u 89. godini, ali je iza sebe ostavio priču o bokserskoj hrabrosti, porodičnoj tragediji i čovjeku koji je najteže borbe vodio onda kada više nije bilo zvona koje bi označilo kraj runde.