Predizborna kampanja počela je bez velike euforije, ali nakon mjeseci tokom kojih su stranke vodile aktivnosti pod drugim nazivima. Građanima se istovremeno obećavaju veća socijalna davanja i niži porezi, iako niko ne objašnjava kako će sve to biti finansirano, kaže komunikolog Mladen Bubonjić.
Gostujući u BUKA podcastu, Bubonjić je analizirao početak kampanje, pozicije kandidata za najvažnije funkcije, borbu za Banjaluku, ali i slogane kojima političke stranke pokušavaju pridobiti birače.
Prema njegovim riječima, prvi dan zvanične kampanje protekao je uz manje euforije nego period koji mu je prethodio.
„Dobar dio stranaka gotovo da nije birao sredstva i nije se ustručavao potencijalnih kazni za preuranjenu i funkcionersku kampanju, zloupotrebu djece i javnih resursa. Zbog toga početak kampanje djeluje kao zatišje pred buru“, kazao je Bubonjić.
Stranke su, dodaje, mjesecima bile na terenu, predstavljajući predizborne aktivnosti kao redovan politički rad. Zbog toga se postavlja pitanje stvarnog smisla zakonski propisanog trajanja kampanje.
Obećanja bez finansijske računice
Bubonjić upozorava da se uoči izbora povećavaju socijalna davanja, najavljuju jednokratne pomoći i mijenjaju budžeti, dok se istovremeno obećuje smanjenje poreza.
„Najveća nelogičnost jeste to što se obećavaju veća socijalna davanja za brojne kategorije, a istovremeno se najavljuje smanjenje poreza. Niko nije objasnio iz kojih prihoda će biti nadoknađena razlika“, rekao je.
Problem vidi i u tome što birači političke poruke češće primaju emocionalno nego racionalno, bez ozbiljnijeg razmatranja programa, prethodnog rada stranaka i izvora iz kojih bi obećanja trebalo finansirati.
„Postavlja se pitanje odakle strankama toliki novac kada tako lako ulaze u aktivnosti zbog kojih dobijaju kazne i potom ih bez problema plaćaju. U normalnom društvu to bi trebalo biti pitanje za pravosuđe“, smatra Bubonjić.
Svi gledaju prema Banjaluci
Posebno zanimljiva biće izborna trka u Banjaluci, gdje se među nosiocima lista nalaze Igor Dodik, Igor Crnadak, Draško Stanivuković, Jelena Trivić i Biljana Lukić.
Bubonjić navodi da je logično da stranke u najvećem gradu kandiduju politički prepoznatljiva imena, ali upozorava da se značaj Banjaluke ne bi trebalo precjenjivati.
Banjaluka je, kaže, simbolički važna jer je sjedište izvršne i zakonodavne vlasti, ali rezultati iz ovog grada neće nužno odrediti ponašanje birača u drugim izbornim jedinicama.
Isti slogani, iste emocije
Analizirajući predizborne slogane, Bubonjić je ocijenio da kampanju karakterišu manjak novih ideja, recikliranje ranijih poruka i oslanjanje na nacionalne emocije.
„Najčešće se ponavlja poruka da bez određene stranke nema ni Republike Srpske, da je upravo ona njen čuvar. Oni koji su na vlasti imaju prednost jer godinama grade takvu percepciju, dok opozicija pokušava govoriti o promjeni, pravdi ili hrabrosti“, objasnio je.
Slogan SNSD-a „Uvijek uz Srpsku, uvijek uz narod“ vidi kao nastavak poruke o kontinuitetu, ali i pokušaj stvaranja uvjerenja da bez te stranke nema sigurnosti Republike Srpske.
Kod slogana Pokreta Sigurna Srpska posebno je izdvojio predstavljanje Draška Stanivukovića kao budućeg premijera.
„Premijer se ne bira direktno na izborima. Za to je potrebna skupštinska većina. Zato se postavlja pitanje na osnovu čega postoji tolika sigurnost da će Stanivuković biti premijer i da li ta poruka dodatno podstiče ranije sumnje i spekulacije o političkoj saradnji sa SNSD-om“, rekao je Bubonjić.
Slogan SDS-a „Pravda se vraća u Srpsku“ usmjeren je prvenstveno prema opozicionim biračima, dok riječ „Hrabro“, koju koristi Lista za pravdu i red, prema njegovoj ocjeni odgovara političkom profilu Nebojše Vukanovića.
„To je kratka i snažna riječ. Može se odnositi na njegov konfliktan politički nastup, ali i biti poziv biračima da skupe hrabrost, izađu na izbore i glasaju“, naveo je.
Stranke ne pokušavaju ozbiljno pridobiti apstinente
Bubonjić smatra da se političke partije prvenstveno obraćaju svojim sigurnim biračima, dok gotovo potpuno zanemaruju ljude koji godinama ne izlaze na izbore.
Problem je što apstinenti nisu jedinstvena grupa: neki ne vjeruju strankama, drugi izbornom procesu, pojedini su razočarani političarima, dok su neki na dan izbora jednostavno spriječeni da glasaju.
„Ozbiljan pristup apstinentima zahtijevao bi istraživanje i gotovo individualan razgovor s ljudima. To je mnogo posla, pa se stranke uglavnom odlučuju da igraju na sigurno i mobilišu postojeće baze“, kazao je.
Dobar slogan, zaključuje Bubonjić, može kandidatu donijeti trenutnu pažnju i kratkoročni kredibilitet, ali ne može preko noći izgraditi povjerenje.
„Jedan slogan, jedna poruka ili jedan dobar nastup ne mogu promijeniti ono što birači godinama misle o nekom kandidatu. Stranke ponovo koriste iste nacionalne i emocionalne obrasce, samo ih pokušavaju predstaviti kao nešto novo“, zaključio je Bubonjić.