Analiza podzemnih voda u blizini ilegalnog odlagališta otpada kod Gospića pokazala je prisustvo različitih vrsta plastike, uključujući PTFE, poznatiji kao teflon. Nalaz je otvorio pitanje takozvanih „vječnih hemikalija“, ali stručnjaci upozoravaju da se prisustvo PTFE-a ne može automatski izjednačiti sa prisustvom najpoznatijih toksičnih PFAS jedinjenja.
Istraživanje podzemnih voda na području ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću pokazalo je prisustvo mikroplastike, među kojom je pronađen i politetrafluoretilen (PTFE), materijal poznat pod trgovačkim nazivom teflon, prenosi Index.
Nalaz je privukao posebnu pažnju zbog povezanosti fluorisanih materijala sa širokom grupom hemijskih jedinjenja poznatih kao PFAS, odnosno per- i polifluoroalkilne supstance, koje se često nazivaju „vječnim hemikalijama“.
Međutim, važno je napraviti razliku: nije svaki materijal koji sadrži fluor automatski isto što i PFAS jedinjenja za koja su utvrđeni zdravstveni rizici. PTFE je fluoropolimer, dok se pod PFAS najčešće misli na veliku grupu različitih fluorisanih supstanci sa različitim svojstvima i nivoima rizika.
Zašto se PFAS nazivaju „vječnim hemikalijama“?
PFAS predstavljaju veliku grupu sintetičkih organskih jedinjenja koja se zbog izuzetno stabilnih hemijskih veza veoma teško razgrađuju u prirodi.
Upravo zbog njihove dugotrajne postojanosti nastao je izraz „vječne hemikalije“.
Određene PFAS supstance mogu se zadržavati u zemljištu i vodi veoma dugo, a neke su dovoljno mobilne da se šire podzemnim vodama.
Problem dodatno komplikuje činjenica da se pojedina jedinjenja mogu zadržavati i u organizmu ljudi i životinja.
Koliko mogu biti opasne?
Zdravstveni rizik ne može se procijeniti samo na osnovu toga što je pronađen materijal koji je povezan sa fluorisanom hemijom.
Kod PFAS jedinjenja rizik zavisi od konkretne supstance, koncentracije, načina izloženosti i dužine izlaganja.
Američka Agencija za zaštitu životne sredine navodi da su istraživanja pojedine PFAS supstance povezala sa različitim štetnim efektima, uključujući promjene nivoa holesterola, djelovanje na imuni sistem, razvojne i reproduktivne efekte i povećan rizik od određenih karcinoma.
Istovremeno, naučna istraživanja obuhvataju veliki broj različitih PFAS jedinjenja i među njima postoje značajne razlike u osobinama i toksičnosti.
Zato samo otkriće PTFE-a u uzorku vode nije dovoljno da se zaključi da je stanovništvo izloženo opasnim koncentracijama PFAS-a ili da postoji neposredna opasnost po zdravlje.
Šta je pronađeno kod Gospića?
Stručna analiza uzoraka uzetih u području ilegalnog odlagališta pokazala je prisustvo više različitih vrsta plastike.
Među pronađenim materijalima bili su:
- polistiren, odnosno stiropor,
- polietilen,
- polipropilen,
- PET,
- PTFE, odnosno teflon.
Posebno je zabrinjavajuće prisustvo mikročestica plastike veličine oko pet mikrometara, koje su toliko sitne da nisu vidljive golim okom.
Zbog svojih fizičkih osobina takve čestice mogu biti mobilne u podzemnim vodama. To je posebno značajno u kraškim područjima, kakvo je šire područje Like, gdje voda može prolaziti kroz pukotine i kanale u podzemlju.
Ispitivanje je obavljeno na tri lokacije – uzvodno od odlagališta, neposredno uz područje otpada i nizvodno.
Prema nalazu koji je objavljen u okviru istrage, voda koja prolazi ispod područja odlagališta sadržavala je 89 odsto ukupno utvrđene plastike.
Kao pripadajuće vodno tijelo podzemnog bazena navedena je i rijeka Lika.
Da li je ugrožena voda za piće?
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja, ali dostupni rezultati sami po sebi ne daju odgovor da li je gradska voda u Gospiću zdravstveno neispravna.
Uzorci nisu uzeti iz gradskog vodovoda niti direktno sa izvorišta vode za piće.
Ispitivanja su obavljena u istražnim bušotinama na području parcela na kojima se nalazi ilegalno odlagalište.
Zbog toga bi za procjenu stvarnog rizika bilo potrebno utvrditi kretanje podzemnih voda, eventualnu povezanost zagađenog područja sa izvorištima za vodosnabdijevanje, kao i koncentracije konkretnih hemijskih jedinjenja.
Drugim riječima, pronalazak mikroplastike i PTFE-a u podzemlju predstavlja ozbiljan razlog za dalja ispitivanja, ali sam nalaz nije dokaz da je voda koju građani trenutno koriste za piće zagađena.
Zašto je ilegalno odlagalište posebno problematično?
Problem nije samo u jednoj pronađenoj supstanci.
Otpad odložen na neuređenoj lokaciji može predstavljati izvor različitih zagađivača koji se tokom vremena ispiranjem mogu premještati kroz zemljište i podzemne vode.
U kraškim područjima taj proces može biti posebno složen jer voda može relativno brzo prolaziti kroz pukotine, šupljine i podzemne kanale.
Zato je za procjenu situacije potrebno mnogo više od jednog uzorka – neophodno je pratiti pravac kretanja podzemnih voda i koncentracije različitih zagađujućih materija kroz duži period.
Stručni nalaz napravljen je u okviru istrage o ilegalnom odlaganju otpada, a vještačenje je proveo Institut za vode „Josip Juraj Strossmayer“.
Nalaz PTFE-a i mikroplastike svakako otvara ozbiljna pitanja o stanju podzemlja na području odlagališta, ali konačna procjena rizika po stanovništvo zahtijeva dodatna hidrogeološka i hemijska ispitivanja – posebno na samim izvorištima i u sistemu javnog vodosnabdijevanja.