Dok se prosječna temperatura planete povećava, jedan dio sjevernog Atlantika ponaša se potpuno drugačije. Područje južno od Grenlanda i Islanda, poznato kao „hladna mrlja“ ili „rupa u zagrijavanju“, već više od jednog vijeka bilježi pad temperature. Nova studija sugeriše da bi ovaj fenomen mogao biti povezan sa slabljenjem jednog od najvažnijih sistema okeanskih struja na planeti – Atlantske meridionalne preokretne cirkulacije, odnosno AMOC-a.
Istraživanje ukazuje da se ovo područje od 1900. godine ohladilo za gotovo jedan stepen Celzijusa. Naučnici su godinama pokušavali da utvrde šta stoji iza neobične pojave. Jedna od mogućnosti bila je da su za hlađenje odgovorne promjene u atmosferi, poput drugačijih obrazaca vjetrova i oblaka. Međutim, nova analiza upućuje na to da ključnu ulogu ima promjena u samom okeanu.
OKEANSKA „POKRETNA TRAKA“ USPORAVA
AMOC se može zamisliti kao ogromna prirodna transportna mreža koja preraspoređuje toplotu širom Atlantika. Topla voda iz tropskih područja kreće prema sjeveru, gdje se hladi i postaje gušća, nakon čega tone u duboke slojeve okeana i vraća se prema jugu.
Problem nastaje kada se ovaj sistem počne usporavati.
Globalno zagrijavanje doprinosi topljenju ledenih masa, čime u sjeverni Atlantik dospijeva sve više slatke vode. Promjene temperature i saliniteta mogu poremetiti proces potonuća vode, koji je od ključnog značaja za funkcionisanje AMOC-a.
Zbog toga dio klimatologa upozorava da bi ova cirkulacija mogla biti bliža kritičnoj tački nego što se ranije mislilo. Ako bi došlo do prelaska takvog praga, promjene u sistemu mogle bi se dodatno ubrzati.
ŠTA BI ZNAČILO OZBILJNO USPORAVANJE AMOC-a?
Posljedice značajnog slabljenja, a posebno eventualnog kolapsa AMOC-a, bile bi dalekosežne.
Promjene u okeanskoj cirkulaciji mogle bi dovesti do ubrzanog rasta nivoa mora uz istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država. Istovremeno, pojedini dijelovi Evrope mogli bi se suočiti sa znatno hladnijim zimskim uslovima, dok bi promjene u atmosferi mogle poremetiti afričke monsunske sisteme i povećati rizik od dugotrajnih suša.
Upravo zato je „hladna mrlja“ toliko interesantna naučnicima. Ona se nalazi u području sjevernog Atlantika koje bi trebalo da prima veliku količinu toplote koju prema sjeveru prenosi AMOC.
HLAĐENJE NIJE SAMO POVRŠINSKA POJAVA
Autori novog istraživanja analizirali su različite vrste podataka – od direktnih mjerenja temperature okeana i satelitskih posmatranja do rezultata klimatskih modela.
Posebno je značajno što su promjene temperature uočene i u dubljim slojevima okeana. To je važno jer duboke vode nisu direktno izložene atmosferskim faktorima poput vjetra i oblaka, koji mogu snažno uticati na temperaturu površine.
Prema zaključku istraživača, rezultati različitih analiza ukazuju na to da promjena okeanske cirkulacije ima važnu ulogu u stvaranju i održavanju hladne anomalije.
„Mijenja se transport toplote kroz okean“, objasnio je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor na Univerzitetu u Potsdamu. Upravo promjena tog transporta, prema njegovim riječima, može objasniti zbog čega se ovo područje Atlantika hladi dok se planeta u cjelini zagrijava.
Rahmstorf ističe i da „hladna mrlja“ nije jedini pokazatelj mogućeg slabljenja AMOC-a. Postoje i brojni drugi podaci koji ukazuju na promjene u ovoj cirkulaciji, a neka istraživanja sugerišu da je njena trenutna snaga među najnižima u posljednjih oko hiljadu godina.
NAUČNICI POZIVAJU NA OPREZ
Iako nova studija donosi dodatne argumente u prilog vezi između hladne mrlje i AMOC-a, drugi stručnjaci upozoravaju da još nema dovoljno direktnih mjerenja da bi se pitanje moglo smatrati definitivno riješenim.
René van Westen sa Univerziteta u Utrehtu, koji nije učestvovao u istraživanju, podsjetio je da su raniji radovi pokazivali kako se hladna mrlja može pojaviti i kao posljedica atmosferskih promjena. Ipak, smatra da činjenica da su različiti skupovi podataka doveli do sličnih rezultata predstavlja važan argument u korist novih zaključaka.
David Thornally sa University College London takođe smatra da istraživanje dodatno potvrđuje vezu između promjena u AMOC-u i hladne mrlje. Međutim, upozorava da postoje ograničenja zbog nedostatka dugoročnih direktnih mjerenja okeanske cirkulacije.
Zbog toga, kako je naglasio, rezultate treba posmatrati kao veoma dobre procjene, ali ne i kao savršenu sliku onoga što se dešava u dubinama Atlantika.
Sličan stav ima i Jonathan Baker iz britanskog Met Officea. Prema njegovoj ocjeni, studija predstavlja još jedan važan dokaz o ulozi AMOC-a u formiranju hladne mrlje, ali ne i konačan odgovor na pitanje šta se sa ovom ogromnom okeanskom cirkulacijom trenutno događa.
Jedno je, međutim, jasno: hladni dio Atlantika usred globalnog zagrijavanja više nije samo klimatska neobičnost. Za naučnike bi mogao predstavljati važan znak promjena u jednom od ključnih sistema koji regulišu raspodjelu toplote na Zemlji.